Dana 22. svibnja 2018. u samostanu Krista Kralja na Gorici u Livnu u Gospodinu je preminula naša s. M. Aleksandra Baotić u 69. godini života i 48. godini redovništva.
Sprovodni obred bit će u četvrtak, 24. svibnja, u mjesnom groblju Sv. Mihovila u Livnu nakon sv. Mise zadušnice u 12 sati koja će biti slavljena u franjevačkoj crkvi sv. Petra i Pavla također u Livnu.
Sestra Aleksandra, krsnim imenom Ruža, rođena je 9. srpnja 1949. u Novom selu, Župa Majčinstva Marijina Tišina, od oca Ive i majke Mande rođene Nedić. Kao najstarije dijete odrastala je uz petero braće – Josu, fra Peru, Matu, Đuru, i Marka te dvije sestre Mandu i Anu (treća sestra Kata umrla je kao dijete). Da potječe iz bosanske vjerničke obitelji svjedoči nam i redovničko zvanje njezina brata fra Pere kao i mnoga druga zvanja iz njezine šire obitelji.
U zajednicu Školskih sestara franjevki primljena je u Kotor Varošu 9. lipnja 1965., a u postulaturu 22. veljače 1970. u Mainzu u Njemačkoj. Zavšivši srednju školu u Mainzu 22. kolovoza 1970. je primljena u novicijat u Kloštru Ivaniću dobivši ime s. Aleksandra te se tako pridružila svojim novicijatskim kolegica koje su u novicijat primljene 12. kolovoza. U Župi Rođenja Blažene Djevice Marije Ulice 22. kolovoza 1972. je položila prve redovničke zavjete, a doživotne zavjete 2. kolovoza 1976. u Kloštru Ivaniću. Kao kandidatica je pohađala i uspješno završila srednju bolničku školu u Mainzu u Njemačku (1967-1970). A uz posao u Sarajevu je pohađala i višu medicinsku, koju je završila 1980.
Nakon položenih prvih zavjeta 1971. djelovala je godinu dana u svojoj rodnoj župi Tišini, a potom kroz dvadeset godina, od 1972. do 1992., radila je kao medicinska sestra na Institutu za fizijatriju i rehabilitaciju na Ilidži u Sarajevu. Zbog ratnih neprilika u Bosni i Hercegovini, zajedno sa ostalim sestrama zajednice na Ilidži, godine 1992. morala je napustiti posao u spomenutom Institutu kao i samo Sarajevo. Od tada do 1994. bila je u Fojnici gdje je radila u ratnoj bolnici. Svoj redovnički život i službu medicinske sestre 1994. nastavlja u bolnici Fra Mihovil Sučić u Livnu gdje ostaje raditi do mirovine. Službu kućne predstojnice obnašala je od 1994. -2000. prvo u tada unajmljenoj kući u Livnu te od 2012. -2018. do dana kada je blago je u Gospodinu usnula 22. svibnja u našoj kući Krista Kralja također u Livnu.
Cijeli svoj redovnički život, više od 40 godina, s. Aleksandra je provela radeći u bolnici njegujući bolesnike i pružajući im pomoć kao i u neumornom radu u službi zajednice u raznim kućanskim obvezama, na poseban način kroz njegu naših nemoćnih i bolesnih sestara. Odgovornost i radinosti prema čovjeku, prema sestrama, prema poslu stekla je još od malih nogu budući da je kao najstarije dijete morala pomagati roditeljima u odrastanju braće i sestara, a školovanje u Njemačkoj ugradilo je u njezin život i vrline urednosti i točnosti.
Upravo po ovom njezinom služenju, u jednostavnosti i običnosti svakodnevnog života, susretali smo je kao ženu redovnicu, medicinsku sestru, kućnu predstojnicu koja je blistala slikom jasnih izričaja sklada duše, reda i rada. Radost i nadu koju je pronosila svijetom prepoznavala je kao Božji dar kojim je pozvana zračiti i svjedočiti neizmjernu Božju ljubav u svijetu u kojem je živjela. Znajući da trud njezina kršćanskog i redovničkog života nije bio neplodan u Gospodinu (usp. 1Kor 15, 58), vjerujemo da je naša s. Aleksandra već nagrađena vječnom radošću gledanja svoga Gospodina licem u lice.
Počivala u miru Božjem!
Ljubica Stjepanović
