Isus nam uovom
Lukinom odlomku evanđelja upućuje poziv na obraćenje iz grešnog stanja. Usmjerava
nas i poziva na promjenu u vlastitom životu, s pouzdanjem i vjerom u Boga.
Ujedno je to i naša zadaća, pouzdati se i prepustiti Bogu milosrđa i ljubavi. Dopustiti
mu da nas zahvati iznutra i vodi onako kako On voli, onako kako mu je milo.
Doziva nam u svijest i potiče na priznanje vlastite grešnosti i na odgovornost.
Čin obraćenja je znak ozbiljnosti i ispravnog razumijevanja ovog Isusovog
zahtjeva. Odazivajući se radikalno ovom pozivu, život postaje bogat plodovima
Duha Očeva. Bogat neprolaznim, vječnim blagom. Prevažno je prihvatiti ovaj Isusov
poziv, ovu orijentaciju. Učiniti to snagom molitve i Duha Svetoga. Snagom vjere,
nade i ljubavi.

Naš Bog Otac u
svojoj strpljivosti, blagosti, nježnosti, dobrohotnosti i ljubavi neprestano brine
za nas. Stalo mu je do svakoga čovjeka i da plodovi obraćenja urode. Neodgodiv
i hitan je to poziv koji zahtjeva odgovoriti promjenom vlastitog života.
Promjena treba uslijediti. U milosnom vremenu korizme krenuti s Isusom korak po
korak na put obraćenja. Zaputiti se u tu avanturu, vjerujući u novost i sreću Isusovog
poziva i Isusove riječi koja oblikuje život. Biti u direktnom kontaktu s Bogom.
Svoj život s Bogom temeljiti i graditi. Ubrzati svijest te živjeti vlastiti
život u perspektivi Evanđelja. Isus poziva da uronimo u prisutnost, mir i sklad
Božji. Isusova briga za naš spas, jasan nam je znak, poticaj i razlog da se
zauzmemo za vječne vrijednosti i vječni život. Zato nam Isus priča prispodobu o
neplodnoj smokvi koja ne donosi plodove. Neka nam se evanđeoska riječ upiše i
ureže duboko u srce, dušu i svijest koja će nas pokretati u ozbiljnosti i
odgovornosti. Molimo pomoć, rasvjetljenje i nadahnuće
Duha Božjega kako bi donosili plodove obraćenja i ljubavi.

s. Mara Matanović