U raznolikosti našega apostolata i djelovanja u misijama među djelima milosrđa jest i posjet zatvorenicima. Od prošle godine jednom mjesečno idemo u zatvor posjetiti zatvorenike u mjesto koje je udaljeno od nas sat vremena vožnje. Za ulazak u zatvor dobile smo dozvolu od glavne zatvorske postaje u Kampali. Kada su nas vidjeli zatvorenici su najprije bili iznenađeni da postoji netko tko ih želi posjetiti i pomoći im, no vrlo brzo su nas jako dobro prihvatili. Zatvor je velik, te ima odjel za muškarce i žene. Muškaraca ima jako puno, preko petsto, a žena oko pedeset. Među njima ima i majki s bebama i malom djecom. Uglavnom radimo sa zatvorenicama u ženskom dijelu zatvora.

Najčešće im dolazimo subotom,  pripremimo ih za nedjelju kroz evanđelje, molimo s njima krunicu, te u svemu pratimo liturgijsko vrijeme. Osim toga pjevamo i razgovaramo. Iako nemaju obvezu žene rado dolaze na susret bez obzira na vjersku pripadnost. Za Uskrs je s nama pošao i naš župnik te su imale mogućnost ispovjediti se i razgovarati sa svećenikom. Na kraju smo slavili svetu misu. Bio je to poseban doživljaj za njih, a i za sve muškarce koje smo posjetili i pomolili se s njima.

Uz molitveni dio sa zatvorenicama imamo i radionice pa ih učimo ručne radove koji će im dobro doći. Najčešće sav materijal mi kupimo i donesemo, te one u slobodno vrijeme rade košarice, podmetače za stolove, ležaljke od trave, krunice kao i druge stvari koje znaju raditi.  To što naprave mogu prodati preko osoblja u zatvoru te tako barem malo priskrbiti za najosnovnije.  Od onoga što naprave mi kupimo, iako je sav materijal naš, te im i naj način pomažemo. Osim toga, svaki put kada dolazimo donesemo im ono što  im je potrebno od higijene, odjeću, obuću, stvari za djecu, nešto od hrane…  Svi su zahvalni i sretni kada dolazimo. Ako na njihovim licima izmamimo samo mali osmjeh, sav trud se isplati.

Svaki put kada se vraćam od njih u meni se jave mnoga pitanja. Nije ugodno provesti ni kratko vrijeme zaključan i okružen zidovima, a kako je tek onima koji su godinama u zatvoru.

Papa Franjo u svojim katehezama često naglašava kako posjećivanjem bolesnika i utamničenih donosimo Božje milosrđe i njegovu otkupiteljsku moć našoj braći i sestrama u potrebi.  Također, zatvorenicama u Veneciji kazao je kako zatvor može postati mjesto ponovnog rođenja. Poziv je to da postanemo oruđe Božjeg milosrđa, ali i ohrabrenje svima nama da teški trenuci života koje prolazimo mogu biti prilika za ponovno rođenje.

s. Kata Karadža