Uoči Pashe u
Jeruzalemu je prilično živahno. Okupi se mnoštvo pobožnih Židova sa svih strana
zemlje jer se u vrijeme ovog najvećeg židovskog blagdana hodočasti u Hram gdje
se prinose brojne žrtve Jahvi. Jednog dana taj već uobičajeni žamor zamijeniše
neki neobični kliktaji. Približih se gradskim vratima odakle dopiraše ta buka i
ugledah nesvakidašnji prizor. Gradskim vratima približavao se neki čovjek
jašući na magarcu. Jedni razastriješe po putu svoje ogrtače, a drugi zelene
grane maslina i palmi i klicahu iz sveg glasa: „Hosana! Hosana Sinu Davidovu!“
Upitah jednog čovjeka tko je taj kome se toliko raduju, a oni mi odgovori: “To
je onaj koji dolazi u ime Gospodnje! Znaš, predugo je trajao ovaj jaram naše
nevolje pod rimskom vlašću. Hosana u visini! Konačno ćemo biti oslobođeni od
ropstva!“ I ode sav radostan te se pridruži razdraganom mnoštvu i ne pomišljajući
da taj kralj što uđe u Jeruzalem zapravo želi ući u život svakog čovjeka kako
bi mogao skinuti  jaram s  otežalih srca i osloboditi sve od ropstva
grijeha. „Žao mi je, nisi razumio što je Isus htio reći ovakvim ulaskom u
grad!“, povikah za njim u nadi da će shvatiti, a onda spazih i u svojim rukama
jednu grančicu masline i stručak cvijeća kojim sam i ja htjela mahnuti Isusu
kad prođe pokraj mene ni ne pomišljajući da mu ove Cvjetnice poželim
dobrodošlicu u mojem životu, u mojem srcu. A On, otišao je drugim putem pa ga
niti dočekah niti pozdravih.

Ali za tebe, koji ovo čitaš, još nije kasno. Neka te
stoga zelene grane i cvijeće koje si na Cvjetnicu blagoslovio podsjećaju da je
Isus, ponizni i milosrdni kralj koji želi uspostaviti kraljevstvo u tvojem
srcu. Ne boj se zato širom otvoriti vrata svojeg života Onome koji uistinu
dolazi u ime Gospodnje!

s. Maja Ivković