Povjerenstvo za medicinske
sestre redovnice pri HKVRPP već dugi niz godina organizira seminar za redovnice
koje rade u zdravstvenim ustanovama. Ove godine susret je održan od 10. do 12.
listopada 2014. u Lovranu na temu Radosna
vijest potrebuje radosne svjedoke. Voditelj seminara bio je fra Žarko
Relota, OFM conv. Na seminar se odazvalo 44 sestre iz više redovničkih
zajednica. Osim iz Hrvatske došle su i sestre iz BiH i Austrije. Sudjelovalo je
šest sestara iz naše Provincije.
Seminar je započeo
pozdravnim govorom koji je uputila s. Danica Grgić, voditeljica Povjerenstva za
medicinske sestre. Fra Žarko Relota govorio je na zadanu temu Radosna vijest potrebuje radosne svjedoke
u koju se lijepo uklopio i njegov govor o enciklici pape Franje Radost Evanđelja.
Govorio nam je
kroz slike iz Evanđelja; Samaritanka, Zakej, Majka Marija… Naglašavao je kako
nam radost Evanđelja nikada i nitko ne može oduzeti. Osobe koje slijede Isusa
moraju se uputiti, izaći, iskoračiti, krenuti u stalni hod, tražiti druge
osobe, oduševiti ih za Isusa. Tako je Isus činio. „Mi koje radimo po
zdravstvenim ustanovama,“ kaže fra Žarko, „imamo veliku mogućnost za pastoral,
zato što se susrećemo velikim brojem ljudi. Susrećemo se s bolesnicima,
njihovom pratnjom, njihovom rodbinom, te različitim uzrastima i to svaki dan
druge osobe.“
Isus kaže da
nikoga ne smijemo pripustiti samome sebi, On traži onu odlutalu ovcu, On sam se
uputio za njom. Papa Franjo piše o onima koji su se uspavali toliko da su
zanijekali Boga. U ovoj našoj svakodnevici koja je definirana užurbanošću treba
se znati zaustaviti. Nema nepovoljnog vremena niti nepovoljne osobe za
naviještanje Božje Riječi. Koliko puta nas u bolnici povuku za rukav i zamole za
pomoć. Koga to susrećemo? Možda upravo oni traže Boga? Donijeti čovjeku Boga,
imati vremena za čovjeka – to je naš pastoral kao redovnica u zdravstvu. Mi
jedni bez drugih ne možemo. Ljudima treba buditi nadu, a ne poistovjetiti se s
njima. Redovnica mora širiti vedrinu. U današnje vrijeme se od redovnice traži
empatijski stav, da unese vedrinu i vrati osmijeh na lice. Na to smo pozvane i
inače, a posebno na našim radnim mjestima. Na to nas poziva i papa Franjo, da
budemo radost u današnjem svijetu, da nosimo kršćansku nadu protkanu ljubavlju.
Kad svatko čini ono što može, nemoguće
postaje moguće. (sv. Franjo). Nema ljudske sudbine koja je Isusu strana. On
se empatijski unio u život svakog čovjeka i tako nam pokazao kako trebamo
činiti.
S. Ružica Oršolić
