Papa Franjo odobrio je objavljivanje završnog dokumenta
Sinode o obitelji – teksta od 94 paragrafa, koji su svi odobreni s
dvotrećinskom većinom – od 177 do 256 glasova. Relatio
finalis objavljen je 24. listopada 2015. nakon što su biskupi o njemu glasali. Tekst
opisuje obitelj kao svjetlost u tami svijeta, priznajući mnoge poteškoće, ali i
veliku sposobnost obitelji da se s njima suoči. Više organski i koherentan od
radnoga dokumenta (Instrumentum laboris), završni tekst uključuje mnoge
primjedbe i prijedloge (tzv. modi) sinodskih otaca.
Dva
paragrafa, odobrena sa 178 i 180 glasova bila su na granici kvalificirane
većine. P. Federico Lombardi je rekao da se radi o odlomcima koji govore o
teškim situacijama i pastoralnom pristupu ranjenim obiteljima ili osobama u
neregularnim stanjima, poput kohabitacije, civilnih brakova ili rastavljenih
osoba u novim vezama.
Relatio
finalis je dokument koji izražava pozitivan stav – istaknuo je p. Lombardi,
dodajući kako je prema njemu put od radnoga do završnog teksta bio “izvanredan”.
Konačni je tekst nazvao iznimno bogatim, gustim te uravnoteženim i dobro
organiziranim. Također je napomenuo da su motupropriji kojima je Papa
reformirao postupak proglašenja ženidbene ništavnosti doprinijeli sinodskome
radu.
Dokument
podsjeća da nauk o nerazrješivosti braka nije breme, već Božji dar, istina
utemeljena na Kristu i njegovoj svezi s Crkvom. Istovremeno se ističe kako se
milosrđe i istina susreću u Isusu, zbog čega se poziva na prihvaćanje i
praćenje ranjenih obitelji. Dokument, međutim, nigdje ne spominje pristup
euharistiji za rastavljene i ponovno oženjene, ali ističe da te osobe nisu
ekskomunicirane (izopćene) i potiče ih da s pastirima ispituju savjest o svojoj
situaciji.
To
razlučivanje – naglašava se – valja biti u skladu s naukom Crkve i u povjerenju
da Bog nikome ne uskraćuje svoje milosrđe. S obzirom na parove koji žive
izvanbračno, ističe se da se s njihovim stanjem valja suočiti na konstruktivan
način, pokušavajući ga preokrenuti u prigodu za hod prema obraćenju te punini
braka i obitelji, uvijek u svjetlu evanđelja.
Relatio
finalis također govori i o temi homoseksualnosti. Napomenuto je da osobe s
takvim sklonostima ne treba diskriminirati, ali se istovremeno ističe da se
Crkva protivi unijama osoba istoga spola te osuđuje izvanjske pritiske da ih se
ozakoni. Drugi su dijelovi dokumenta posvećeni seliocima, izbjeglicama i
progonjenima, osobama čija je obitelj raspršena i koje mogu postati žrtve
trgovine ljudima. I za njih se ističe prihvaćanje, podsjećajući na njihova prava,
ali i obveze u zemljama koje su ih primile.
Završni tekst preporučuje veću
angažiranost žena u formacijskim programima za svećenike. Ističe ljepotu
posvajanja djece te naglašava kako ne valja zaboraviti ni udovice i udovce,
osobe s posebnim potrebama te bake i djedove koji u obitelji prenose vjeru i
koje se ne smije prepustiti kulturi otpada.
Sinodski
oci zatim govore o tminama suvremenoga svijeta: političko-religijski fanatizam
koji je neprijateljski nastrojen prema kršćanstvu, sve rašireniji individualizam,
rodna ideologija, sukobi i progoni, siromaštvo, nedostatak posla i korupcija te
gospodarski čimbenici koji isključuju obitelji iz obrazovanja i kulture,
globalizacija ravnodušnosti koja u središte društva stavlja novac, a ne
čovjeka, zatim pornografija i demografska ‘zima’.
U
dokumentu je snažno istaknuta potreba za poboljšanom pripravom za ženidbu,
prije svega za mlade koji se toga koraka pribojavaju. Za njih se preporučuje
prikladna afektivna formacija koja će isticati krepost čistoće i darivanja
samoga sebe. Podsjeća se na svezu spolnoga čina i otvorenosti životu te da su
djeca dragocjeni dar koja u sebi nose sjećanje i nadu čina ljubavi. Naglašava
se važnost ispravnog spolnog odgoja te promicanje odgovornog roditeljstva prema
nauku enciklike Humanae vitae, kao i na prvotnu ulogu roditelja u odgoju svoje
djece u vjeri.
Sinodski
su oci također pozvali institucije da promiču obiteljske politike, a katoličke
političare podsjećaju kako imaju brinuti o obitelji i životu. Društvo koje
zanemaruje obitelj i život izgubilo je svoju budućnost. Sinoda stoga ponovno
ističe svetost života od začeća do prirodne smrti, upozoravajući na teške
prijetnje obitelji, poput pobačaja i eutanazije. Završni tekst govori i o
mješanim brakovima, ističući njihove pozitivne vidike, poput promicanja
ekumenskog i međureligijskog dijaloga. Naglašava se nužnost bdijenja nad
vjerskom slobodom i pravom prigovora savjesti.
Relatio
finalis zatim govori o potrebi prilagođavanja crkvenog jezika, ne bi li ga se
učinilo shvatljivijim. Ne radi se samo o predstavljanju normi, već o
naviještanju milosti koja daruje mogućnost da se doista živi obiteljsko dobro. Na
koncu se ističe ljepota obitelji, koja je “domaća crkva” utemeljena
na braku između muškarca i žene, temeljna stanica društva i sigurna luka
najdubljih osjećaja; jednina točka koja povezuje ljude u ovom fragmentiranom
razdoblju. Obitelj – a to je dužnost i vladâ – treba štititi, podržavati i
poticati.
Dokument
završava molbom da Papa razmotri mogućnost izdavanja dokumenta o obitelji. Kako
je objasnio p. Lombardi, sinodski oci ne kažu da je sve završeno, već nude
Relatio finalis Svetome Ocu kako bi razvidio treba li se nastaviti put s
njegovim dokumentom koji bi, temeljem ovog sinodskog, dodatno produbio temu
obitelji. (kta/rv)
