Drage sestre!
U posljednje vrijeme u čitavoj Crkvi, a napose u franjevačkoj
obitelji, govori se o pripremi na proslavu 800. obljetnice Klarina
pridruživanja sv. Franji. Proslava će službeno započeti na Cvjetnicu
2011. i trajat će sve do svetkovine Sv. Klare 2012. godine, kada će i
službeno biti zaključena. Proslava ovoga velikog jubileja ne ograničava
se samo na spomen toga značajnog događaja u Klarinu životu već je snažan
poticaj da i mi same promišljajmo o svom osobnom pridruživanju sv.
Franji kako bismo autentičnije mogle živjeti njegovu, odnosno svoju
karizmu. Ja sam svoje ispunio, a što je tvoje, neka Te pouči Krist,
govorio je sv. Franjo.
Promatrajući Franju i Klaru, iznova se zapitajmo što je to oblikovalo
njihove živote… Ugledajući se na njih, zastanimo u danima svoje
užurbanosti i dođimo k Njemu. Njegujmo osobni odnos s Bogom, njegujmo
šutnju i samoću da ne bismo bile žrtve aktivizma, velike opasnosti za
svakog čovjeka. Dođite k meni svi… Učite se od mene jer sam krotka i
ponizna srca i naći ćete spokoj dušama svojim (Mt 11, 28-29). Dopustimo
da nas Njegova riječ oblikuje i da naša liturgija ima odjeka u
konkretnom životu.
Životopisci svjedoče kako se sv. Franjo često povlačio u crkvicu sv.
Damjana gdje je sa svim svojim tjeskobama, nesigurnostima i nemirima
stajao podno Kristova križa. Ondje je iščekivao odgovor Božji, nalazio
snagu za daljnje korake po kojima je poruka mira i radosti, nekada i
danas, doticala svijet.
Neka i svima nama, upravo po primjeru dvoje Asižana, nadahnuće na
riječi Božjoj i slavljenje liturgije budu izvori za svakidašnji život.
Neka nam ova svetkovina bude povod da promislimo o vlastitoj potrebi za
šutnjom i samoćom, za Božjom prisutnosti koja će ispunjavati naše
praznine i dozivati nam u pamet našu površnost i djelomičnost. Otvorimo
se zajedništvu Oca, Sina i Duha Svetoga i napojimo se na njihovoj
cjelovitosti. Otvorimo se i ljudskom zajedništvu da uistinu budemo
sestre, jedna drugoj i onima kojima nas Bog šalje.
Dok svakoj sestri upućujem čestitku, pozivam vas da se u molitvama
sjetimo jedne drugih, napose naših bolesnih sestara. Zahvalimo Bogu za
naše sestre koje su nam prethodile i od kojih toliko toga baštinimo.
Molim da Gospodin bude uvijek s nama, i neka On učini da mi uvijek budemo s Njim!
Vaša s. Ivanka
