Svim sestrama Bosansko-hrvatske provincije Prečistog srca Marijina
Drage sestre!
Sedamdesetu obljetnicu osnivanja i života naše Provincije obilježavamo u godini koju je Crkva odlukom pape Benedikta XVI. započela u duhu priprave za Godinu vjere. Tim više je i za nas ovo vrijeme prigodno za sjećanje ne samo na događaj osnivanja Provincije nego i na sve sestre i suputnike, pokojne i žive, na sve događaje, velike i male, mile i nemile, na sve izobilje života koje smo živjele kroz proteklih sedam desetljeća.
Teško je i danas shvatiti kako je ratne 1942, u vrijeme neizvjesnosti opstanka i života na ovim prostorima, nastala naša Hrvatska provincija Prečistog srca Marijina. Nadbiskup Alojzije Stepinac s radošću je prihvatio molbu tadašnje vrhovne predstojnice s. M. Terezije Hanželič da sjedište novoosnovane Provincije bude smješteno u Zagrebačkoj nadbiskupiji (prot. n. 951/1942). Ipak, ratne neprilike u Hrvatskoj kao i imenovanje prve provincijske predstojnice s. M. Verene Dijaković, koja je tada djelovala u Franjevačkoj gimnaziji i konviktu u Visokom, bili su presudni da sjedište novoosnovane Provincije bude u Visokom u Bosni.
Poznato nam je kako kroz prvih 15 godina postojanja Provincija nije imala kuću za vlastito sjedište ni kuću novicijata. Sve te godine sestre su bile primorane bježati zbog rata i ratnih posljedica te seliti nekoliko puta iz Hrvatske u Bosnu, i opet iz Bosne u Hrvatsku, tražeći krov nad glavom i utočište po franjevačkim samostanima. Od godine 1957. naša kuća novicijata je u Kloštru Ivaniću, a sjedište Provincije od 1958. u Sarajevu, kada se i naziv Provincije mijenja u Bosansko-hrvatska provincija Prečistog srca Marijina (prot. n. 110/58). Ne smijemo zaboraviti da se Provincija tijekom svih sedam desetljeća razvija usporedo u Bosni i u Hrvatskoj.
Mnoge generacije naših sestara još i danas mogu posvjedočiti o životu u oskudici, o teškom i napornom radu kojim su pribavljale sve potrebno za život Zajednice koja je iz godine u godinu postajala brojnija. Rad u domaćinstvu u franjevačkim samostanima, obrađivanje samostanskih njiva iz zahvalnosti za ponuđeni prostor stanovanja, gradnja kuće novicijata u Kloštru Ivaniću vlastitim rukama, odlazak na rad u inozemstvo bez poznavanja stranog jezika, poučavanje vjeronauka i vođenje crkvenog pjevanja uz minimalnu stručnu spremu, polaganje ispita i školovanje uz posao u franjevačkim samostanima, medicinskim i drugim ustanovama samo su dio tereta koji su sestre prihvaćale s radošću i nadom da će jednoga dana steći uvjete u kojima će moći osigurati bolje uvjete života kako bi čitajući znakove vremena odgovarale potrebama Crkve i pripremale se za različite oblike apostolata, kada već nije bilo moguće u postojećim društvenim prilikama živjeti izvornu karizmu.
I kada je Provincija bila u najboljoj dobi i snazi, zadesio ju je rat u BiH i Hrvatskoj (1991-1995). Unatoč ratnom vihoru, nebrojenim nevoljama i patnjama, život Zajednice nije zaustavljen. Demokratske promjene donijele su potrebe za dodatnim načinima djelovanja koji nas vraćaju karizmi Školskih sestara franjevki. Vođene željom da naše služenje i zajednički život budu na dobro Crkvi i društvu, ponovno smo otvorile Malu školu u Varešu, mjestu koje je uz Sarajevo i Visoko snažno opečatilo početke naše Provincije. Povratkom u Vareš i brigom o djeci kojoj je potrebna pomoć želimo snažnije zaživjeti karizmu prema zamisli naše utemeljiteljice s. M. Margarite Pucher.
Drage sestre, put Zajednice kroz ovih 70 godina zasijan je znakovima Božje providnosti. Naša je Provincija izrasla u nesigurnosti, na poniznosti i siromaštvu, u trajnom oslanjanju na Boga koji nam je proviđao pomoć po tolikim dobrim ljudima. Mnogi od njih nisu na zemlji dočekali plodove svojih ulaganja i nadanja. Vjerujemo da nas i danas prate i nad nama bdiju sve naše pokojne sestre, kojima dugujemo kontinuitet života i djelovanja u nastojanju da izrastamo u franjevačku redovničku zajednicu te da živimo svoju karizmu. Stoga želimo prepoznati sve ove znakove i u zahvalnosti čuvati sjećanja na sve dobre ljude po kojima smo osjetile Božju ljubav i blizinu.
Franjevci Bosne Srebrene koji su pozvali sestre u Bosnu, ali i franjevci Hrvatske provincije Sv. Ćirila i Metoda, upisani su u povijest naše Zajednice kao braća koja su nam bila blizu i podupirala nas na različite načine kroz našu prošlost. To čine i danas putem novih oblika apostolata, suradnje i suživota.
Danas u krilu naše Provincije ima 256 zavjetovanih sestara, od kojih je 8 s privremenim zavjetima. Dvije su novakinje, jedna postulantica i šest kandidatica. U Bosni imamo 7 samostana i sestre djeluju na 15 podružnica, dok u Hrvatskoj imamo 6 samostana i sestre djeluju na 6 podružnica. U inozemstvu sestre žive i djeluju u Njemačkoj, Austriji i Italiji. Iako su fizičke snage slabije te broj bolesnih i nemoćnih sestara u porastu, želimo i dalje biti sestre franjevke živeći svoju karizmu ondje gdje nas je Providnost dovela i kamo nas šalje. Pribavljanje prikladnije kuće za provincijsko sjedište u Sarajevu, koje je u tijeku, prihvatimo kao milosni Božji dar o 70. obljetnici Provincije.
U Godini vjere prigodno je upitati se, predrage mi sestre, prepoznajemo li ove znakove Providnosti u našoj prošlosti. Prepoznajemo li ih danas u našem vremenu? Toliko uloženih života, toliko ljubavi i žrtve, toliko patnje uloženo u rađanje i život Provincije obvezuje nas danas. Jesmo li danas prepoznatljive kao vjernice, kao sestre franjevke, kao one koje žive od Božje ljubavi i providnosti?
Bez prestanka molimo za odvažnost i snagu da napravimo iskorak iz svojih sigurnosti i s povjerenjem dopustimo Uskrslom da učvrsti i blagoslovi naš zajednički život. Molimo ga da nas iznova osnaži kako bismo (p)ostale svjedokinje Njegove ljubavi međusobno, jedna drugoj, te kako bismo mu mogle biti svjedokinje sve do nakraj zemlje (usp. Dj 1,8).
Drage sestre, ove godine na Dan Provincije, 29. travnja, kada obilježavamo 70. obljetnicu, Crkva slavi IV. vazmenu nedjelju Dobrog Pastira i obilježava Svjetski dan molitve za duhovna zvanja.
Tom prigodom sve vas pozivam da zahvalimo Bogu za našu franjevačku zajednicu, za sve sestre koje su svoje živote uložile u našu Provinciju i od kojih imamo bogatu baštinu. Zahvalimo za svaku sestru koja uime Zajednice živi i svjedoči kršćanski i redovnički poziv. Molimo za naše nemoćne i bolesne sestre i za one koje imaju milost radom služiti ondje gdje su poslane, kao i za naše najmlađe i sve koje nam u svojoj providnosti Gospodin dade.
Mnogo može žarka molitva… (Jak 5,16). Potičem vas i molim, drage sestre, da se i mi kao Zajednica pridružimo molitvi Crkve te da se od 20. do 28. travnja u svim našim zajednicama moli devetnica za našu Provinciju i za nova duhovna zvanja. Šaljemo vam i prigodne tekstove koje su priredile naše sestre iz Povjerenstva za pastoral zvanja.
O 800. obljetnici pridruženja Sv. Klare Asiške Franjevačkom redu te o 70. obljetnici naše Bosansko-hrvatske provincije Prečistog srca Marijina molim Presveto Trojstvo da nam po zagovoru Blažene Djevice Marije i Sv. Franje podari svoj blagoslov.
Uz čestitke za Dan Provincije svim sestrama želim mir i dobro!
Vaša
S. Ivanka Mihaljević
provincijska predstojnica
U Sarajevu 14. travnja 2012.
