Čestrnaesta
izborna skupština Konferencije viših redovničkih poglavara i poglavarica Bosne
i Hercegovine (KVRPP BiH) održana je 5. ožujka 2016. u samostanu sestara
Služavki Malog Isusa u Gromiljaku (Kiseljak). Skupštinom je predsjedao
predsjednik Konferencije fra
Lovro Gavran.
Na Skupštini su sudjelovali svi provincijalni poglavari i poglavarice sa
sjedištem u BiH te osam predstavnika muških i ženskih redovničkih zajednica
čiji članovi djeluju u Bosni i Hercegovini, s provincijalnim sjedištem izvan
BiH.

Na
Skupštini je sudjelovao apostolski nuncij u BiH nadbiskup Luggi Pezzuto,
delegat Biskupske konferencije BiH vojni biskup dr.
Tomo Vukšić te
predsjednik Hrvatske konferencije viših redovničkih poglavara i poglavarica
provincijal fra Jure Šarčević, OFMCap.

Nakon uvodnih
riječi fra Lovre Gavrana te pozdrava biskupa Vukšića uslijedilo je predavanje
na temu Blago milosrdnima: oni će zadobiti milosrđe (Mt 5,7). U
svom predavanju biskup Vukšić je kroz pet točaka govorio o Božjem milosrđu te
istaknuo: “
Beskrajno
milosrđe Božje postalo je vidljivo u Isusu, Bogočovjeku i našem Spasitelju.
Upravo po tomu što je ljudima objavio Milosrđe, Isus je lice božanskoga
Milosrđa. U njemu nam je Milosrđe ponuđeno, dano nam je na raspolaganje,
strpljivo nas čeka, vidimo ga kao put i način svoga spasa, jer tko vidi Isusa,
vidi i Oca nebeskoga (Iv 14,9), Boga koji je bogat milosrđem. Stoga Božje
milosrđe čeka naše obraćenje, koje je jedini način puta i pristupa do  Božjega Lica Milosrđa. Na tom putu uzdizanja
sakrament Pomirenja se pretvara u prava vrata Milosrđa
s kojih puca pogled na Isusovo Lice. Naše kajanje otključava
ta vrata, a Božji oprost ih širom otvara. Zadobit ćemo Božje milosrđe, ako sami
budemo milosrdni. Prema Isusovu nauku, milosrdni su blaženi zbog činjenice što
su njihova dobra djela na svoj način također lice milosrđa Božjega, što po
njihovoj dobroti svijet upoznaje Boga. Oni su lice u kojemu se Boga vidi, govor
po kojemu ga se čuje, jer njihovo ponašanje sliči ponašanju Boga po tomu što
su, u odnosu prema drugima, puni ljubavi, brige, suosjećanja, darežljivosti,
sažaljenja, kajanja, otvorenosti, oprosta, blizine, razumijevanja, pomaganja,
velikog srca, otvorene duše i raširenih ruku. Milosrđe je put našega spasa. A
prema kršćanskom nauku, na stubištu milosrđa, kojim se penjemo do spasa,
četrnaest je stepenica. To su sedam duhovnih djela milosrđa, koja smo pozvani
vršiti: neodlučna savjetovati, neuka poučiti, nevoljna i žalosna utješiti, grešnog
opomenuti, uvredu oprostiti, nepravdu strpljivo podnositi, za žive i mrtve Boga
moliti. I sedam tjelesnih djela milosrđa: gladna nahraniti, žedna napojiti,
siromašna odjenuti, putnika primiti, bolesnog i utamničenog pohoditi,
zarobljenog i prognanog pomagati, mrtva pokopati”
, istaknuo je biskup
Vukšić.

Apostolski nuncij u BiH mons. Luigi
Pezzuto u svom govoru sudionicima Skupštine istaknuo je važnost obnove u
pastoralnom životu. “Obnova znači: odricanje od rutine, oslonjene na uobičajenu pastoralnu i redovničku praksu.
Ona, iako za trenutak omamljuje i utišava savjest, ne proizvodi duboke i trajne
plodove, sposobne da zaustave – na primjer – žalosnu i poznatu pojavu
iseljavanja mladih. Sveopća Crkva ipak nudi još jedan poticaj obnove naših
kršćanskih zajednica i mjesnog Redovničkog Života: radi se o Jubilarnoj Godini
Milosrđa koja  je otvorena 50 godina
nakon završetka Drugog Vatikanskog Ekumenskog Sabora, čiji je cilj bio upravo
ova obnova života Institutâ Savršenstva.
Aludiram na Dekret Perfectae Caristatis,
koji bi i danas morao biti najmodernija polazna točka formacije mladih
kandidatica i kandidata za redovnički život, kao i nadahnuće za trajnu
formaciju već zavjetovanih Redovnica i Redovnika.

Tom prigodom Koncilski Oci su
nastojali bogato osvijetliti Redovnički Život, koji je u to vrijeme, možda, bio
pretjerano sveden na opsluživanje pravila i statuta – jednim svjetlom koje
izravnije proistječe iz Evanđelja, kako bi ga predstavili u skladnoj i životnoj sintezi“ jednog „duhovnog života, intimno sjedinjenog
s osobom Isusa Krista
. Stoga, kao što je Posvećeni Život u koncilskoj
viziji usredotočen na osobu Isusa Krista, tako je i Jubilarna Godina prije svega godina Krista, nositelja života i milosti čovječanstvu.
Dakle, možemo reći da, ako je Posvećeni Život prema Koncilu privilegirano
mjesto susreta s Kristom, sposobno utisnuti novu i odlučnu dimenziju životu
jednog ljudskog bića, Sveta Godina je povoljan
trenutak za susret s jednom Osobom, koja životu daje jedan novi horizont i
odlučujuće usmjerenje. A to je susret s uskrslim Isusom Kristom…
. Pitanje
je sljedeće: hoćemo li ili nećemo učiniti
da Bog i Krist budu centar našega života
? Ili ćemo staviti sami u sebe i u svoj varljivi egoizam stožer svakog našeg
pokreta
?
Hoćemo li ili nećemo proširiti
solidarnu ljubav prema svojoj braći i sestrama
? Ili ćemo zatvoriti krug svoje socijalne vizije na
područje svoga uskog interesa, zazidano u gorki individualni egoizam,
nesposoban za istinsku ljubav
? Svi mi možemo biti u opasnosti da izgubimo ili da smo već izgubili osjećaj za grijeh – također i mi, posvećene osobe,
a posljedica toga je da provodimo dvostruki život.
Vjerujem da
Poglavari i Poglavarice moraju bdjeti, kako se taj dvostruki život ne bi
događao ni u onima koji su već posvećeni, niti u onima koji se pripremaju za
Posvećeni Život.

Drugi preduvjet je ljubav oprosta, koja mora biti stil životane samo Redovnika i Redovnica, nego i svakoga kršćanina. Oprostiti znači reći da znate napustiti svaku ozlojeđenost i namjeru kažnjavanja i osvete prema onome tko nas je uvrijedio ili nas oštetio. Samo Bog zna koliko nam je potrebna ova ljubav oprosta, ne samo u društvu u kojem živimo, nego i unutar mjesne Crkve i unutar naših redovničkih zajednica. Oprost je milosrđe:
‘Budite milosrdni kao što je Otac vaš milosrdan. Ne sudite i nećete biti
suđeni. Ne osuđujte i nećete biti osuđeni. Praštajte i oprostit će vam se’ (Lk
6, 36-37) “, istaknuo je nuncij Pezzuto.

Uslijedilo je euharistijsko slavlje
koje je predslavio biskup Vukšić u zajedništvu s Nuncijem, provincijalom Bosne
Srebrene fra Lovrom Gavranom, provincijalom Hercegovačke franjevačke provincije
fra Miljenkom Štekom, te prezbiterima članovima Konferencije. Svečano
euharistijsko slavlje pratile su svojim sviranjem i pjevanjem sestre Služavke Malog
Isusa.

U popodnevnom radu pročelnici
povjerenstava koja djeluju pri KVRPP BiH podnijeli su izvješća. Uslijedilo je
trogodišnje izvješće o radu i aktivnostima Konferencije koje je izložio
predsjednik fra Lovro Gavran.

U izbornom dijelu Skupštine za
predsjednika je izabran provincijal Hercegovačke franjevačke provincija
Uznesenja BDM dr. fra Miljenko Šteko, a za potpredsjednicu provincijska
predstojnica Školskih sestara franjevki Bosansko-hrvatske provincije mr. s.
Kata Karadža.
U
ime zajednica koje nemaju provincijalno sjedište u BiH izabrani su: mr.o.
Krešimir Djaković, SCJ, član Hrvatske pokrajine Družbe Isusove i s. Emanuela
Škarica, ASC, članica družbe sestara Klanjateljica Krvi Kristove, Regije
Zagreb.


Novi predsjednik Konferencije
dr. fra Miljenko Šteko rođen je u Mesihovini, općina
Tomislavgrad, 1969. godine. Za svećenika je zaređen u Frohnleitenu (Austrija)
1996. godine. Studirao u Zagrebu, Bologni i Rimu. Službovao na Humcu, Posušju,
Zagrebu i Međugorju. Za provincijala Hercegovačke franjevačke provincije
izabran je na zasjedanju Kapitula Provincije u Mostaru, 10. travnja, 2013.
godine. U svibnju iste godine izabran je za predsjednika Vijeća franjevačkih
zajednica u RH i BiH. Od studenoga 2013. predsjeda Unijom franjevačkih
provincijala OFM Europe – UFME. /kvrppbih/

Kontakt / Karta

Kontakt informacije

tel.: +387 33 208 980;
tel./fax: +387 33 208-629
Bjelave 85 71000 Sarajevo, BiH
franjevke.bh@gmail.com

Naša lokacija

Najave / Kalendar

Kalendar objava

rujan 2021
P U S Č P S N
« kol.    
 12345
6789101112
13141516171819
20212223242526
27282930  
WordPress Video Lightbox