Nadbiskup metropolit vrhbosanski mons. Tomo Vukšić posjetio je na liturgijski spomen sv. Augustina 28. kolovoza 2026. članice naše Družbe u Franjevačkom konviktu u Visokom koje su u popodnevnim satima tog dana završile slavlje svog VIII. Plenarnog vijeća.
Povodom tog značajnog događaja, nadbiskup Vukšić slavio je u večernjim satima misu zahvalnicu u samostanskoj crkvi sv. Bonaventure uz koncelebraciju svog osobnog tajnika vlč. Marina Petrovića i uz sudjelovanje sestara.
Na početku mise vrhovna predstojnica s. Veronika Verbič je uime svih prisutnih uputila riječi srdačnog pozdrava te istaknula: „Ovim euharistijskim slavljem želimo zahvaliti Bogu za sve primljene milosti i s povjerenjem mu povjeriti izazove i putove koji se otvaraju pred nama. Zajedno s nama želimo Gospodinu povjeriti sve sestre naše Družbe: one koje danas žive dar svog poziva i naše karizme, kao i one koje su nam prethodile i koje su nam svojom vjernošću i predanošću čuvale i prenijele ovo dragocjeno blago. U zajedništvu s vama, preuzvišeni oče nadbiskupe, među sobom i s cijelom sveopćom Crkvom, uzdižemo Bogu našu pjesmu hvale i zahvalnosti.“
Nadbiskup Tomo izrazio je radost što su za svoj susret sestre izabrale područje Vrhbosanske nadbiskupije. Zahvaljujući im za njihovo predano služenje na slavu Božju i za dobro ljudi u Vrhbosanskoj nadbiskupiji, istaknuo je: „Ovo zasjedanje je odlična prigoda za podsjetiti da će Družba školskih sestara franjevaka 2029. godine navršiti sto godina od dolaska prvih sestara u Visoko i Sarajevo. Iste godine napunit će se 130 godina od dolaska prvih sestara u Mostar i 160 godina od utemeljenja samostalne družbe u Mariboru pa se ovo vaše zasjedanje može razumjeti i kao neka vrsta početka zahvalnog i molitvenog obilježavanja tih velikih obljetnica.“
U svojoj homiliji, nadahnutoj geslom Plenarnoga vijeća „Raspiruj milosni dar Božji koji je u tebi“ (2 Tim 1,6), istaknuo je kako te „riječi podsjećaju na primljenu milost u sakramentu Krštenja i pozivaju, da s njom treba svakoga dana surađivati, oživljavati je i održavati, raspirivati kao zapaljenu vatru da se ne bi ugasila… Primanje dara Bogu posvećenoga života velika je čast, a njegovo raspirivanje delikatna zadaća i održavanje vrlo zahtjevan posao i stalna obveza… Njega se raspiruje molitvom, a održava ga se zajedničkim bratskim i sestrinskim životom i čini ga se vidljivim po služenju drugima. Stoga molimo: Neka po vašim životima bude vidljiv svima i neka se iz njega stalno širi toplina i svjetlost na okolinu. I neka ga ne guši dim umora ili kušnja. Jer ‘nije nam Bog dao duha bojažljivosti, nego snage, ljubavi i razbora’ (2 Tim 1,7)“.
Govoreći nadalje o suvremenim izazovima i kušnjama posvećenog života, ukazao je na snagu Božjeg blagoslova te potaknuo sestre na molitvu i mudro razabiranje putova kojima „bi u sadašnjim potrebama ljudi i prilikama društva ista karizma i njezino vršenje na nov način bili u službi širenja slave Božje i pomoći ljudima“.
Svoju homiliju završio je riječima ohrabrenja i blagoslova: „Neka, po zagovoru svetoga Franje, čiju jubilarnu godinu obilježavamo, dragi Bog blagoslovi vas i sve sestre vaših zajednica, kako bi radosno i ponizno raspirivale dar Božji koji je u vama, i kako bi ovo zasjedanje, s povjerenjem u Providnost i s vedrim pogledom u budućnost, donijelo najprikladnije zaključke i smjernice u traženju novih načina življenja vlastite karizme.“
Nakon euharistijskog slavlja susret je nastavljen u radosnom ozračju uz ugodan razgovor i zajedničku večeru sa sestrama.
Po završetku službenoga dijela Plenarnoga vijeća, u jutarnjim satima 29. kolovoza, sestre su zahvalile ravnatelju Konvikta fra Stipi Alandžaku za franjevačku jednostavnost i gostoprimstvo te se zaputile prema Sarajevu. Najprije su pohodile katedralu Srca Isusova gdje ih je srdačno primio katedralni župnik don Ivo Tomašević, nudeći uvid u srž povijesti izgradnje i kulturnog blaga prvostolnice. Iako nije bila nedjelja, susrele su i „živu Crkvu“ kroz vjeroučitelje koji su se baš u tim trenutcima sabirali na svoj katehetski dan povodom početka školske godine. U šetnji prema Bistriku zaustavile su se na trenutak u staroj pravoslavnoj crkvi.
Svečano euharistijsko slavlje potom je u crkvi sv. Ante na Bistriku predvodio fra Marinko Pejić u zajedništvu s gvardijanom fra Stipanom Radićem. Osvrćući se na liturgiju dana posvećenu mučeništvu Ivana Krstitelja fra Marinko je kazao: „Život sv. Ivana Krstitelja najbolje sažima njegova vlastita riječ: ʽOn treba da raste, a ja da se umanjujemʼ. Upravo ova riječ osvjetljava povijest vaše vjernosti u BiH: proći svijetom ostavljajući iza sebe ne toliko vlastito ime, nego trag Božje dobrote.“ Zahvalu za skoro stoljetnu prisutnost i služenje sestara u ovom samostanu (1929.-2029.) uputio je i o. Gvardijan.
Okrijepljene franjevačkom srdačnošću i Euharistijom na Bistriku, nastavile su slavlje za obiteljskim stolom u provincijskom sjedištu Bosansko-hrvatske provincije na Bjelavama gdje su im sestre iz zajednice pripremile i iskazale radosnu dobrodošlicu.
Sestre su na kraju susreta pošle u mjesta svoga poslanja „sa željom da ‘novo’ posijano u srcima svake od njih doprinese rastu i oživljavanju dara karizme“.
Na Plenarnom vijeću sudjelovalo je dvadeset i pet sestara: članice Vrhovne uprave, provincijske predstojnice svih šest provincija i predstojnica Rimske delegature, po jedna izabrana zastupnica iz svake provincije i Rimske delegature, sestre koje predstavljaju Misiju u DR Kongo te sestre suradnice angažirane na susretu. Usto je na susretu prisustvovala i s. Nadia Coppa, članica Družbe Klanjateljica Krvi Kristove, koja je sudjelovala u pripremi Plenarnoga vijeća i koja je svojim promišljanjima pratila rad i zajedničko razlučivanje sestara tijekom zasjedanja.
