II. susret sestara s privremenim zavjetima i I. susret sestara do pet godina od polaganja doživotnih zavjeta.
U Kući za odmor sestara Rimske delegature “Krist Kralj” u Rimu (Piazza Caprera), od 5. do 12. listopada 2025. godine, održan je II. susret sestara s privremenim zavjetima te I. susret sestara do pet godina od polaganja doživotnih zavjeta. Na susretu su sudjelovale sestre iz Mostarske, Splitske, Mariborske, Paragvajske, Argentinsko-urugvajske, kao i iz naše Bosansko-hrvatske provincije, u zajedništvu sa sestrama iz Vrhovne uprave.
Susret je svečano započeo u večernjim satima 5. listopada molitvom i riječima dobrodošlice vrhovne predstojnice s. Veronike Verbič, koja je s radošću pozdravila sve sudionice. Sestra Veronika je izrazila radost zbog zajedništva koje se ostvaruje među sestrama iz različitih dijelova svijeta, a osobitu blizinu i suosjećanje uputila je sestrama Splitske provincije iz Konga koje, zbog nemogućnosti dobivanja vize, nisu mogle sudjelovati na susretu. Uvodne riječi bile su prožete nadom, potaknute geslom susreta: “Nada ne postiđuje” (Rim 5,5).
Već sljedećeg jutra, 6. listopada, započeo je duhovno-obrazovni program na Papinskom sveučilištu Antonianum, gdje smo imale priliku osluškivati Riječ na temu evanđeoskog ulomka (Lk 17,1-10), a potom slušati nadahnuto predavanje prof. fra Michelea Sardelle, dekana Fakulteta kanonskog prava, koji je govorio o važnosti zajedništva, izgradnje odnosa i snazi oprosta u redovničkom životu. Program je nastavljen radom u skupinama i međusobnim dijeljenjem iskustava, a dan je zaključen euharistijskim slavljem.
Utorak je bio obilježen povratkom izvorima vjere posjetom katakombama sv. Priscile, gdje smo u tišini mogle osjetiti otkucaje života prvih kršćana. U popodnevnim satima fra Michele nastavio je s predavanjem o izazovima suvremenog vremena, osobito u kontekstu korištenja tehnologije i sredstava društvenog priopćavanja, što je potaknulo diskusiju i razmjenu iskustava.
Srijeda, 8. listopada, bila je rezervirana za hodočašće po Rimu, tijekom kojeg smo imale priliku proći kroz Sveta vrata i pohoditi znamenite rimske bazilike. Hodočašće je obuhvatilo posjet Colloseumu, Lateranskoj bazilici, Crkvi svetoga Križa Jeruzalemskog, Bazilici Svete Marije Velike i drugima. Večer je zaključena u srcu Crkve, u bazilici Svetog Petra, uz mnoge posvećene osobe iz cijeloga svijeta, gdje smo sudjelovale na bdijenju pod nazivom “Hodočasnici nade na putovima mira”, koje je predvodio kardinal Ángel Fernández Artime, pro-prefekt Dikasterija za posvećeni život.
Vrhunac susreta bio je 9. listopada, kada je papa Lav XIV. predvodio svečanu misu na Trgu svetog Petra. U propovijedi je naglasio tri glagola iz Lukina evanđelja: “ištite, tražite, kucajte”. Osvrćući se na zavjete, Papa je pozvao posvećene da budu “uistinu siromašni, krotki, gladni svetosti, milosrdni, čista srca – oni po kojima svijet upoznaje Božji mir”. Dan je zaključen euharistijskim klanjanjem, u tišini pred Gospodinom u zahvalnosti, predanju i miru.
Petak, 10. listopada je bio posvećen razmatranju osobnog poziva kroz snažno i autentično svjedočanstvo don Innocenta Thibauta Ndoreranea iz Burundija, koji je, polazeći od vlastitog života, poticao sestre da hrabro sagledaju svoj hod s Bogom, te svakodnevno odabiru Boga, čineći sve da On uvijek bude prvi izbor, a potom i drugi i svaki naredni.
Završnog dana susreta, u subotu 11. listopada, podijelile smo plodove i poticaje ovih dana, izrekle zahvale, a poslijepodne posjetile zajednicu sestara u Farnesini. U večernjim satima sudjelovale smo u molitvi krunice za mir, koju je na Trgu svetog Petra predvodio papa Lav XIV., pred likom Gospe Fatimske. Tijekom kratkog euharistijskog klanjanja, tišina ispunjenog trga govorila je više od tisuću riječi. Bila je to molitva srca cijele Crkve.
Nedjeljno jutro, 12. listopada, zaključile smo zajedničkim slavljem svete mise, doručkom i povratkom u svoje zemlje i zajednice, obogaćene milošću i ispunjene zahvalnošću. Imale smo priliku osjetiti univerzalnost Crkve, ljepotu redovničkog poziva i snagu Duha Svetoga koji ne prestaje govoriti, poticati i voditi.
Zahvalne smo najprije Gospodinu na obilju blagoslova koje je izlijevao na nas proteklih dana, kao i svima koji su svojim molitvama, podrškom i blizinom pratili ove dane koji su ostavili dubok trag u našim srcima.
Neka nas Gospodin učini hodočasnicama nade, svjedokinjama vjere i radosnim nositeljicama Njegove ljubavi u svijetu, da nošene svjetlom Riječi i snagom Duha, živimo iz one nade koja, kako nas uči apostol Pavao, ne postiđuje (Rim 5,5), jer je izlivena u naša srca po Duhu Svetom koji nam je dan.
s. Suzana Benković
