Puno više od tečaja jezika (Vol. 2)

Sestra Suzana Benković i s. Petra Mikulec i ove su godine pohađale tečaj talijanskog jezika u školi za strane jezike Prolingua u Rimu koji je trajao od 11. rujna do 6. listopada i na taj način nastavile proširivati svoje znanje i stekle nova iskustva.

„Nekada se trebamo predati nepoznatim putevima. Ne možemo predvidjeti hoće li nas dovesti do Jeruzalema ili Emausa. […] Dopustimo da nas iznenade!“, rekao je nedavno dominikanac Timothy Radcliffe sudionicima opće skupštine Biskupske sinode (Sacrofano) u svome četvrtom razmatranju.

I za nas je proteklih mjesec dana bila svojevrsna avantura, iskustvo za koje nismo znale gdje će nas točno odvesti. Stigavši u Rim, pridružile smo se postojećoj grupi polaznika talijanskog jezika i zajedno s ostalim svećeničkim kandidatima, redovnicima i redovnicama iz Belgije, Brazila, Egipta, Indije, Južne Koreje i Madagaskara nastojale doskočiti talijanskom konjunktivu, slaganju vremena, pogodbenim rečenicama i ostalim jezičnim zavrzlamama. Naši profesori, Francesca Di Mauro i Roberto Napoli, svojom su nas otvorenošću i razumijevanjem pratili kroz cijelo vrijeme tečaja. Uz njihovu nesebičnost, stručnost i susretljivost, uz naša pitanja, upornost i zalaganje, zajedno smo dolazili do novih spoznaja. Učili smo međusobno razgovarajući, slušajući predavanja, rješavajući različite zadatke, kroz pitanja, pjesmu i igru. Smijeha (do suza) nije nedostajalo. (Kao primjer istaknimo samo pokušaj objašnjavanja ustroja BiH, sportova poput ragbija i maratona ili preživljavanja na pustom otoku.)

Slobodno vrijeme koristile smo za šetnju, obilazak grada i sudjelovanje u zajedničkim molitvenim susretima koji su se održavali na Trgu sv. Petra. Tako smo već prvi tjedan sudjelovale na novouvedenom mjesečnom euharistijskom klanjanju pred bazilikom sv. Petra i na Papinoj općoj audijenciji. Prisustvovale smo nekoliko puta Papinoj molitvi Angelusa i, po završetku boravka u Rimu, ekumenskom molitvenom bdjenju „Together“. Našlo se vremena za poneki izlet izvan grada, primjerice u Orvieto ili Ostiu Anticu i Tivoli gdje nas je povela s. Maja Ivković. Tom prigodom posjetile smo sestre u Vrhovnoj Upravi na Grottaferrati te im zahvaljujemo na ugodnom gostoprimstvu. Vrhunac našeg boravka u Italiji svakako je bio posjet Asizu na samu svetkovinu sv. Franje. Susret s Franjom i Klarom darovao nam je obnovljeni zanos, smisao i snagu za nove korake.

Zahvaljujemo našoj Provincijskoj Upravi na čelu s provincijskom predstojnicom s. Željkom Dramac na ponovljeno pruženoj prilici učenja jezika u Rimu i zajednici sestara na Farnesini na svoj brizi i prihvaćanju.

„Isus je prihvatio gostoprimstvo svojih učenika. Bog je naš gost. I mi moramo imati poniznosti da budemo gosti“, rekao je Radcliffe. Potom je ispričao priču o dominikancu s kojim se uvečer susretao i koji bi mu postavljao pitanje: „Što si danas naučio? Za čijim si stolom bio gost? Koje si darove primio?“ Postavimo si, na koncu, i mi pitanje: „Che cosa ho imparato da ogni mio viaggio?“ (Što sam naučio od svakog svog putovanja?)

s. Petra Mikulec i s. Suzana Benković