U
nedjelju 17. studenoga 2013. u Vrhbosanskom bogoslovnom sjemeništu u Sarajevu održana je mjesečna duhovna obnova redovnica grada
Sarajeva s početkom u 15.30 sati. Voditelj duhovne obnove bio je fra Drago Bojić, član Franjevačke
provincije Bosne Srebrene. U svom izlaganju, fra Drago je govorio o najnovijoj
Papinoj enciklici Lumen fidei (Svjetlo vjere). Nakon uvodnih podataka o
kontekstu, nastanku i sadržaju enciklike, osvrnuo se na njezine najvažnije
dijelove.
Prvo poglavlje koje govori o modelima vjere iz
Starog zavjeta, o vjeri Abrahama i izraelskog naroda, pruža mogućnost i suvremenim
vjernicima da razmišljaju o vjeri kao osobnoj odluci i osobnom izboru (Abraham)
i vjeri kao zahvali za Božja dobročinstva (izraelski narod). Prvo poglavlje
završava govorom o Isusu Kristu koji je punina i središte kršćanske vjere. Isus
iz Nazareta je temeljni, najvažniji i najviši autoritet kršćanske vjere i
života svakog kršćanina.
Drugo poglavlje govori o odnosu vjere i istine i
spoznaje. U tom kontekstu je važno za sve vjernike (kršćane) imati na umu da je
vjera neodvojiva od istine, da treba dopustiti dijalog istina, ali i dijalog
vjere i razuma i vjere i teologije. Ove stvarnosti se međusobno prožimaju i
neodvojive su jedna od druge. Fra Drago je posebno naglasio važnost mišljenja i
studiranja teologije – studiranja Pisma, ali tako da Bog ne bude puki Objekt
naših teoloških istraživanja nego, kako to i enciklika naglašava, Subjekt
svakog teološkog mišljenja.
U vezi s trećim poglavljem koje govori o Crkvi, o
vjeri zajednice, o sakramentima i molitvi, fra Drago je govorio o dinamici
odnosa između pojedinca (osobne vjere) i zajednice (vjere zajednice). Vjera se
živi u zajednici, u odnosima s drugima, u relacijama. Crkvenost je
konstitutivni element vjere, ali Crkva mora biti zajednica u kojoj nitko,
nijedan pojedinac ne gubi individualnost i svoju autentičnost.
Konačno, s obzirom na četvrto poglavlje u kojem se
govori o vjeri kao općem dobru i njezinom značenju za društvo, fra Drago je
istaknuo važnost društveno angažirane vjere koja ne ostaje zatvorena u sebe,
niti u Crkvu. Ta vjera mora imati pozitivne konsekvence i za društvo u cjelini
i za sve ljude.
Enciklika završava govorom o Blaženoj Djevici
Mariji koja se stavlja kao uzor u vjeri. Fra Drago je u tom kontekstu upozorio
na pogrešne interpretacije Blažene Djevice Marije u naše vrijeme i istaknuo one
njezine osobine o kojima govori Evanđelje.
Nakon izlaganja slijedilo je euharistijsko
klanjanje Presvetom Oltarskom sakramentu te prigoda za sakrament pomirenja.
Program duhovne obnove završen je euharistijskim
slavljem. (kvrpp
bih/kta)
