U subotu, 30. ožujka ove godine, bila je duhovnu obnovu za članove župskih zborova iz župa gdje su naše sestre voditeljice istih. Duhovnu obnovu, koja je planirana u Pastoralnom planu Vijeća za apostolat, vodila je s. Ines Vujica. Sestra je na početku kratkim uvodom predstavila život i djelovanje naše Družbe i Provincije s posebnim naglaskom na zajednicu i duhovni centar u Bugojnu. također je naglasila da u ovoj godini obilježavamo Jubilej – 150. obljetnicu naše Družbe. Tijekom ove Jubilejske godine imamo posebnu povlasticu primanja potpunog oprosta uz određene uvjete.
U nastavku posvijestila je svim sudionicima da u ovom korizmenom vremenu na poseban način smo pozvani promišljati o značenju križa u kršćanskom životu, zapravo o vlastitom križu vjernika podsjećajući da „sad je vrijeme milosti, sad je vrijeme spasa“. Promišljati o danas našega života vrlo je važno i potrebno u ovom vremenu kada nas sve vodi prema jučer i prema sutra, a ne dopušta nam razmišljati o trenutku koji živimo. Poziv ovogodišnjeg korizmenog vremena Evo, sad je vrijeme milosti… – upravo taj sad nas potiče da tješnje prionemo uz Isusa i da se ne bojimo. Sotona vrlo hrabro unosi strah tjerajući ljude, svakoga od nas, da razmišljaju o onome što je iza nas te uz osjećaj krivnje strepimo za našu budućnost. To nije vjera! Vjera je hrabrost, mir, radost, povjerenje, praštanje… . To su darovi koje nam Isus daruje i poziva nas da sa zahvalnošću pogledamo u prošlost, s nadom u budućnost, ali da živimo ovaj sada i ovdje gdje jesmo u obitelji i zajednici, među svijetom i na radnom mjestu. To je vjera Uskrsnuloga! Ne boj se! To je i poruka nade!
Nakon predavanja i kratkog odmora, zajedno smo blagovale ono što su nam sestre zajednice pripremile. Također, kod stola smo osjetili zajedništvo sestara bugojanske zajednice koje su nam ponudile sebe i svoje vrijeme te s nama provele cijeli dan. Don Pavo Nikolić nam je imao pripravu za ispovijed nakon koje su svi sudionici imali prigodu pristupiti sakramentu pomirenja. Također pred izloženim Presvetim oltarskim sakramentom u sestarskoj kapeli imali smo vrijeme za osobni susret s Isusom i sa samima sobom. Vrijeme provedeno u šutnji i tišini pred Presvetim bilo je dragocjeno za naše sada. Uvidjeli su to i članovi župskih zborova Bučića, Brestovskog i Bugojna koji su imali svoju subotu tj. vrijeme za sebe u kojemu su se osjećali, kako su i sami kazali, povlašteno i sretno.
Euharistijskim slavljem, koje je predslavio također don Pavo, završili smo duhovnu obnovu. Prije završetka don Pavo nas je pozvao da, uz svetu misu, ispovijed i pohod sestarskoj kapeli, izmolimo također i molitve koje su propisane za primanje potpunog oprosta.
Što su osjećali i doživjeli sudionici obnove, članovi zborova, kako i sami kažu nije lako riječima opisati, ali na licima svakoga od njih odražavala se radost i zadovoljstvo.
Isksutvo jedne sudionice: „Kada smo došle u Bugojno, sestre su nas tako lijepo primileda smo se osjećali kao da smo došle u jednu veliku obitelj koju poznajemo od prije. Sestra Ines je lagano objašnjavala i govorila kako o korizmi tako i o potpunom oprostu koji smo imali milost izmoliti i primiti. I ručali smo kod sestara koje su zaista bile pune ljubavi i topline prema nama. Posebno mi je bilo za vrijeme euharsitsijkog klanjanja. Biti tako blizu Presvetom u meni je budilo posebne osjećaje. I plakala sam, ali od neke miline. Kad smo primili blagoslov, to je bio poseban osjećaj. Osjetila sam kao da je sve s mene nestalo i doživjela sam jedno veliko olakšanje. Sve mi je oprošteno, sad mogu krenuti iznova čiste duše i srca.“ (Josipa)
Istoga dana s početkom u 19.00 sati održan je susret za mlade, članove franjevačke mladeži Župe sv. Ante Padovanskog Bugojno. Cilj ovoga susreta također je bio upoznati članove Frame s jubilejom naše Družbe – 150. obljetnice njezina utemeljenja kao i predstavljanje povijesti i apostolata našega duhovnog centra u Bugojnu. Susret je također animirala s. Ines.
Dao Bog da svatko od nas doživi olakšanje te da su ova duhovna obnova i večernji susret u srcima svakoga od nas ostavili trag po kojemu ćemo moći hodati i živjeti sada našega života.
S.Vlatka Dujmović
