Na Veliki četvrtak spominjemo se ustanove
Euharistije. Isus je sa svojim učenicima održao posljednju gozbu prije svoje
smrti, oproštajnu večeru. Kod ove gozbe na nov je način protumačio obred
pashalne gozbe. Kruh, koji je razlomio učenicima za njega je postao znakom
njegove nasilne smrti u kojoj je dao sebe slomiti za nas da se mi u svome životu
ne bismo slamali. On svojim učenicima daje ne samo razlomljeni kruh kao znak
svoje smrti, nego im i govori: „Uzmite i jedite, ovo je tijelo moje.“ On u
razlomljenome kruhu daje sama sebe. Daje sebe sa svojom ljubavlju koja svoj
vrhunac doseže u njegovoj smrti na križu.

I pruža im kalež s riječima: „Pijte iz njega svi;
ovo je krv moja, krv saveza koja se prolijeva za otpuštenje grijeha“ (Mt 26,27
i dalje). Vino je za Židove i Grke znak ljubavi. Vino postaje slika Isusove
ljubavi kojom se predao za nas na križu. U vinu pijemo njegovu ljubav koja je
čovjekom postala, njegovu božansku ljubav. U pijenju vina postajemo jedno s
Kristom. Isus poistovjećuje vino sa svojom krvlju koju je iz ljubavi za nas
prolio. Ljubav je uvijek povezana s krvlju. Mi govorimo o krvi srca onih koji
ljube. Isus vidi u krvi kao prvo izraz svoje ljubavi, zatim govori o krvi
saveza. Podsjeća na savez kojega je Bog sklopio sa svojim narodom. Isus u
svojoj smrti na križu obnavlja ovaj savez. Bog se u svome Sinu povezuje
zauvijek s nama. Krvlju svoga Sina opečaćuje ovaj savez. I premda mi ovaj savez
uvijek iznova kršimo, Bog ga neće kršiti. On se uz nas vezao zauvijek ljubavlju
koja nikada ne prestaje.

 

Molitva naših baka koja bi se molila 100 puta na
Veliki četvrtak:

Dušice
grišna, budi u viri kripna!
Kada budeš putovati dugim putin, tisnim klancim,
susrist će te Duv nečisti, duv nemili.
Pitat će te, dušo, jesi l’ moja il Božja.
Nisam tvoja, već Božja.
Ja sam Bogu rekla doći na blagdanak, na Veliki četvrtak,
sto Križića, sto Jezusa, sto Amena, sto se puta prikrsti.

s. Anđelka Jukić