U našem samostanu Krista Kralja u Livnu protekloga je vikenda bilo svečano i radosno. U subotu, 12. rujna, okupili su se brojna djeca iz glazbene radionice Canticum sa svojim roditeljima te kućne sestre kako bi misnim slavljem i pjesmom obilježili 60. obljetnicu redovničkoga života s. Anđelke Mlakić. Dan poslije, u nedjelju, 13. rujna proslavljena je 70. obljetnica redovničkoga života s. Metodije Kurbaša.
Lijepo se tako podudarilo da je subota, spomendan Imena Marijina, bila prigoda za proslavu 60 godina vjernoga služenja Bogu s. Anđelke, dok se nedjelja, 13. rujna, Dan Družbe, savršeno uklopila u slavlje naše najstarije članice, s. Metodije.
U subotu je misno slavlje predvodio fra Ćiro Lovrić, a u nedjelju fra Marko Semren, biskup u miru. U svom je nagovoru na jednostavan i lijep način povezao sv. Franju Asiškoga i 800. obljetnicu njegove smrti s obljetnicama redovničkoga života naših sestara.
Osvrćući se na 800. obljetnicu preminuća sv. Franje, fra Marko je istaknuo njezinu važnost za Franjevački red, ali i za cijelu Crkvu. Podsjetio je da je franjevački pokret u Crkvi i Franjevački red koji je iz njega proistekao dar Božje milosti, a ne ljudsko djelo. To je plod Franjine posvemašnje otvorenosti Evanđelju, njegova iskrenoga traženja Boga i spremnosti da Evanđelje potpuno ostvari u svome životu, sve do potpune sličnosti Kristu, koja se vidljivo očitovala u Isusovim ranama na njegovu tijelu te u nasljedovanju Krista u njegovoj muci, smrti i uskrsnuću.
U svjetlu ove obljetnice fra Marko je čestitao i našim slavljenicama, s. Metodiji Kurbaša i s. Anđelki Mlakić, koje ove godine obilježavaju 70, odnosno 60 godina vjernoga služenja Isusu Kristu. Ohrabrio ih je riječima iz Knjige Ponovljenoga zakona: „Sjećajte se svega puta kojim vas je Gospodin, Bog vaš, vodio!“ (Pnz 8,2), potaknuvši ih da zahvaljuju Kristu za sve što je bilo, kao i za sve što će ubuduće biti.
Govoreći o redovničkom pozivu, istaknuo je da Isus svakomu čovjeku otvara put za susret s Bogom i za ulazak u zajedništvo s njime. Kada čovjek otkrije da je Isus Put, u njegov život ulazi radost, a radost Evanđelja ispunja srce i cijeli život. Ta radost ostaje ukorijenjena u čovjeku i nitko je ne može oduzeti. Radost što smo Kristovi učenici postaje svjedočenje, naviještanje i život.
Fra Marko je podsjetio i na primjer svetoga Franje i svete Klare, koji su živjeli apostolskim i evanđeoskim životom, po uzoru na Isusove učenike. Uspostavili su bratstvo i sestrinstvo ne samo među ljudima nego i sa svim Božjim stvorenjima. Zato svoje sljedbenike pozivaju da neprestano preispituju jesu li njihov život i njihova zajednica u skladu s Isusovim Evanđeljem.
Na kraju je našim slavljenicama uputio ohrabrenje: „Drage slavljenice, hrabro nastavite i ustrajte u vjernosti Kristu i svojim obećanjima i sa staračkim snagama. Živjele nam i neka vas Duh Božji vodi i dalje u vašem redovničkom životu.“
Nakon misnoga slavlja uslijedilo je radosno druženje za stolom u samostanskoj blagovaonici. Bio je to lijep i zahvalan susret kojim smo zajedno proslavili godine darovanoga života, vjernosti i služenja Gospodinu.
S. Anđelka Jukić
