Gorica/Livno – U nedjelju 2. veljače proslavljen je blagdan
Svijećnice, odnosno dan posvećenog života za redovnike i redovnice.
Na Gorici u Livnu u 10 sati je s pukom
proslavljeno svečano euharistijsko slavlje, a predvodio ga je fra Bogdan Jolić,
član samostanske zajednice na Gorici. Na početku mise u svečanoj je procesiji
obavljen blagoslov svijeća.
U popodnevnim satima održan je susret
svih redovnika i redovnica livanjskog kraja u franjevačkom samostanu na Gorici
u Livnu s okupljanjem od 15 pa do 16 sati kada je počelo predavanje, a održao
ga je fra Bono Tomić, župnik u župi Trn kod Banje Luke. Okupilo se šezdesetak
članova redovničkih zajednica na ovom događaju. Najprije je gorički gvardijan
fra Miroslav Ištuk uputio nekoliko riječi dobrodošlice, pozdravio predavača i
zahvalio svima koji su svojim prisustvom obogatili ovaj susret. Fra Bono je
nakon toga započeo s predavanjem, a tema je bila podijeljena na dva dijela:
prvi dio bio je govor na temu Život u zajednici, a drugi dio je govor osakramentima bez zajedništva i temeljima redovničkog
života.
Kada je riječ o životu u zajednici,
kao prvu činjenicu istaknuo je teškoću takvog načina života i specifičnosti
zbog kojih dolazi do poteškoća. Takav način života zahtjeva življenje u skladu
srca, a temelj je sam Isus Krist koji je u svojoj zajednici odabrao dvanaest
apostola, osoba veoma različitih karaktera. Prema toj usporedbi istaknuo je da
i u današnjim redovničkim zajednicama, kako muškim tako i ženskim, postoje
različiti tipovi osoba koji možda i štete zajednici, ali s druge strane moraju
biti prihvaćeni. Zato ističe dva veoma važna važna razloga pripadnosti u
zajednici, a to su Isus Krist (temelj kojeg svaki redovnik ili redovnica mora
imati u sebi) i osobni razlog. Sam pojam zajednica upućuje na prvi razlog
– za jedno, a to je Isus Krist. Da bi suživot u zajednici funkcionirao
potrebno je ispunjati osnovno načelo, a to je poštivanje. U drugom dijelu
predavanja fra Bono se osvrnuo na sakramente bez zajedništva koji su temelji
redovničkog života. Prvenstveno je govorio o ispovijedi
ili pomirenju, te o euharistiji ili pričesti. Na početku je istaknuo da je
najveća vrednota zajednice redovnik ili redovnica i da treba živjeti za
zajednicu da bi se živjelo od zajednice. U ovom predavanju često spominje
poniznost pa je na temelju tog motiva ispripovjedio biblijsku prispodobu o dva
sina, od kojih se izgubljeni sin spasio kod Oca svojim poniženjem, a drugi sin
koji je zbog nesavjesnog postupanja odbio prihvatiti izgubljenog brata, nakon
bratova poniženja i kajanja, ostao je u svom egoističnom svijetu i svojoj
umišljenosti. S tim je usporedio i život današnjih redovničkih zajednica, a da
bi sve bilo kako treba potreban je oprost kojeg dobivamo sakramentom pomirenja
ili svete ispovijedi. Sakrament euharistije je sakrament
zajedništva, i on je bit liturgije. Na koncu se oskvrnuo na zapreke koje
onemogućavaju zajedništvo, te pozvao na molitvu za izgradnju zajedništva i
stvaranje pravog bratstva. Nakon predavanja u 17 sati je bilo klanjanje
pred Presvetim oltarskim sakramentom u samostanu Školskih sestara franjevki na
Gorici, a predvodio ga je fra Marko Ešegović, meštar novaka Bosne Srebrene. (www.bosnasrebrena.ba)
