U provincijskom sjedištu u Sarajevu (Bjelave 85) od 2. do 5. ožujka 2023. održan je seminar za sestre juniorke Bosansko-hrvatske provincije. Seminar je predvodio fra Miro Jelečević, franjevac Bosne Srebrene i profesor na Franjevačkoj teologiji u Sarajevu. Istovremeno se na istome mjestu održao i seminar za kandidatice, postulantice i novakinje Bosansko-hrvatske i Mostarske provincije. Voditeljica ovog seminara bila je s. Ivanka Mihaljević.
Temu seminara sestara juniorki fra Miro je naslovio U kakve posude ide novo vino? Biti redovnica danas u dinamičnom svijetu i nemirnoj Crkvi. Živimo u zajednici s bogatom poviješću i tradicijom, ali to ne znači da bismo se trebale pretvoriti u ponavljačice ili imitatorice sestara koje su živjele prije nas. Nasljedovanje nije imitiranje. Potrebno je pitati se što ponijeti iz bogatog iskustva povijesti i kako danas prenijeti evanđeoske ideale!? Što znači biti mlada redovnica u današnjem svijetu? Tehničkim pomagalima svladali smo sve udaljenosti (i onu do Mjeseca), ali nismo postigli blizinu. U svijetu punom ljudskih otoka, mi bismo se trebale suprotstaviti površnosti i banalnosti života, anonimnosti i bezličnosti. Stavljajući svoje povjerenje u Boga i poštujući druge kao dar i tajnu možemo svjedočiti kako je život puno više od onog što je vidljivo na površini, zaključio je prvoga dana svoje razmišljanje fra Miro.
Sutradan smo promišljale o redovničkim zavjetima: poslušnosti, siromaštvu i čistoći. Evanđeoske savjete nemoguće je položiti (živjeti) pod prisilom, nego jedino u slobodi. (Ako hoćeš biti moj učenik… Ako hoćeš biti savršen…). Zavjet poslušnosti mogu živjeti samo slobodni ljudi. Zavjet siromaštva potrebno je tražiti dublje jer ne možemo reći da smo siromašni u materijalnom smislu. Ipak, siromašni smo ljubavlju i povjerenjem. Nerijetko smo prosjaci u svojim zajednicama za nježnošću i dobrotom (usp. 2 Kor 6,10). Živjeti u čistoći može onaj čovjek koji voli ljude i od njih ne bježi, već im ide u susret.
Smisao naših zajednica nije bavljenje samima sobom, nego otvorenost drugome, ne shvaćajući različitosti i novosti isključivo kao napad ili prijetnju. Upustiti se u zajedništvo podrazumijeva rizik, ali istovremeno donosi ljepotu jer je upravo ono, življeno u malim svakodnevnim životnim situacijama, mjesto Božje objave. Ta se ljepota doista mogla osjetiti u našim susretima, izmijenjenim riječima, pogledima i osmjesima.
Posljednji smo se dan uputile u obilazak Sarajeva. Posjetile smo Sabornu crkvu posvećenu rođenju Presvete Bogorodice, koja se smatra jednom od najvećih pravoslavnih crkava na Balkanu, Franjevački samostan i crkvu sv. Ante na Bistriku, Baščaršiju – povijesno i kulturno središte grada i Katedralu Srca Isusova.
Zahvalne Bogu i sestrama na ispunjenim danima koji su iza nas, nastavljamo promišljati o svom poslanju u svakodnevici. Nastojimo iz dana u dan živjeti i kultivirati redovničke zavjete ne kao nametnute obveze, nego kao slobodno darivanje najboljeg vina. Ako hoćeš…
