Kao što je već najavljeno, u nedjelju 10. travnja u poslijepodnevnim
satima u dvorani FFDI na Jordanovcu, održana je duhovna obnova za redovnice, u
organizaciji Povjerenstva za trajni odgoj redovnica. Predvoditelj duhovne
obnove bio je o. Dario Tokić, karmelićanin, a tema je bila „Kako danas shvatiti
pokoru?“
Kao primjer pokornika iz
povijesti, o. Dario je spomenuo
franjevačkog sveca Petra Alkantarskog, koji je 47 godina svog života
obdržavao strogu i oštru pokoru. Sveta Terezija Avilska koja je ovog sveca za njegova života izabrala za svog
duhovnog vođu, o njemu piše da je unatoč svoj pokori koju je vršio bio jako
prijazan. Njegov pokornički život u današnjem vremenu zvuči potpuno nestvarno.
Ako je netko raspoloživ za trpljenje, smatralo se da svojim trpljenjem postaje
blizak Kristu, postiže obraćenje grešnika, ispašta za svoje grijehe, svladava
napasti i popravlja duhovne nesavršenosti. Postavljeno nam je veliko pitanje:
„Mora li tako biti i danas?“
Pravu revoluciju u odnosu
prema Bogu, postavila je sveta Mala Terezija. Njezino temeljno načelo bilo je: Bog je ljubav. Njezin odnos prema Bogu,
je odnos djeteta koje se pouzdaje u Božju dobrotu i ljubav. Bog traži ljubav.
O. Dario je naglasio da Bog nije rekao trpite, ili mučite, nego „ljubite jedni
druge kao što sam ja vas ljubio.“ I zato je ljubav ono što Bog traži od nas, a
ne trpljenje. I trpljenje nije naš cilj nego znak naše vjerodostojnosti u
ljubavi. Ljubav je čin vjere, i ako ljubimo osluškujemo volju Očevu, a najbolji
način za osluškivanje je molitva i sv. Pismo. Pokoravanje ljubavi je post od
vlastite volje, a ostvarenje ljubavi je u poslušnosti kroz djela milosrđa.
Pokora je i imati strpljenja s vlastitim patnjama, ograničenjima,
nesavršenošću, ljudskošću, ranjivošću, krhkošću. Možda nama najbliža pokora je
odricanje, tzv. suvremena pokora; post od televizije, post od neraspoloženosti
u zamjenu za vrijeme susreta u ljubaznosti s
bližnjim i Bogom. Na kraju nam je o. Dario ostavio da sami odgonetnemo
što nama govori Gospodin, koju i kakvu pokoru bismo mi trebali vršiti.
Nakon duhovnog nagovora u župnoj crkvi molili smo večernju molitvu
časoslova uz koju je upriličeno pokorničko bogoslužje, nakon čega smo imali mogućnost sakramenta svete
ispovijedi.
Duhom okrijepljeni u večernjim
satima, novakinje i postulantkinje
zajedno sa s. Andrijanom i s. Ivkom uputile su se na poznato zagrebačko
groblje Mirogoj. Na ovaj posjet poznatim pokojnim hrvatskim velikanima ponukane
smo aktualnom situacijom u našoj zemlji.
Na grobu 1. hrvatskog predsjednika dr. Franje Tuđmana mislile smo na
veliko djelo koje je ostavio nama u baštinu, i za koje smo se svi dužni brinuti
– a to je domovina nam Hrvatska. Posjetile smo grobove hrvatskih branitelja,
generala, pilota, sportskih, glumačkih i pjevačkih zvijezda, i mnogih drugih
koji su obilježili hrvatsku povijest. Molile smo za sve njih. Uz prisjećanje na
hrvatske velikane, Mirogoj nam je pružio i ugodnu šetnju kraj starih drvoreda i
razmišljanje o prolaznosti života na zemlji.
Marina Jurišić, novakinja
