Plivske
Omahe – bosanskohercegovačko višeglasje manifestacija je
koja se održava od 2006. godine u Jajcu. Multietničkog je karaktera. Omaha je
voda koju je prskao mlinski kamen. Osim što se smatralo da omaha ima estetsku
funkciju, vjerovalo se da ona poboljšava i zdravlje osobe koja se njom okupa
ili umije. U raznolikim i bogatim sadržajima ove manifestacije vjeroučitelji
islamske i katoličke vjeroispovijesti već tradicionalno sudjeluju u samoj organizaciji prigodnim predavanjima.
U
subotu, 7. svibnja, u Domu kulture upriličeno
je predavanje na temu Zemlja
je naša kuća. O ovoj temi
govorili su vjeroučitelji s. Iva Klarić i prof. Sabahudin
Makić. Predavanje s. Ive temeljilo se na biblijskim izvještajima o stvaranju,
enciklici pape Franje Laudato si’ i
pismu indijanskog poglavice Siettle-a iz 1854. godine, upućeno američkome
predsjedniku u Washington kao odgovor na ponudu da bijelci kupe indijansku
zemlju.
Misao vodilja
predavanja s. Ive bila je očuvanje Zemlje koja je naša majka i hraniteljica, ona
koja je brižna kao sestra, ona koja je naš dom i koju trebamo čuvati i
uređivati kao svoj vlastiti dom i svetinju koja nam je povjerena od našega i
njezina Stvoritelja. U svom izlaganju počela je od Edena u koji Bog stavlja
prvog čovjeka i povjerava mu da ga čuva i obrađuje, naglasivši da nas papa
Franjo u enciklici Laudato si’
podsjeća da biblijski izvještaj o stvaranju upućuje na to da se ljudski život
temelji na tri tijesno povezana i isprepletena odnosa: s Bogom, s bližnjim i s
prirodom. Poseban naglasak je stavila na Papine riječi koje nas upozoravaju na
to kako zaboravljamo da je briga za
prirodu dio načina života koji uključuje sposobnost za suživot i zajedništvo. Ovim
mislima dovela je slušatelje do jajačkog
doma koji je svojevrsni Eden, muzej pod otvorenim nebom koji je izgradio
Tvorac svega stvorenog, u koji je smjestio stanovnike u različitosti da ga
čuvaju i obrađuju. Istaknula je kako su satkani od jajačke zemljice i njihovim
venama protječu Vrbas i Pliva te stoga ne mogu i ne smiju prodavati ili
uništavati ono što je što je svetinja i što daje život.
Na kraju izlaganja
uslijedili su prijedlozi prisutnih da se na međureligijskoj razini pokrenu
aktivnosti vezane za očuvanje Zemlje našega
doma, što bi ujedno dovelo i do kvalitetnijih međuljudskih odnosa koji su bitni
čimbenik u očuvanju zajedničkog doma.
Vjerujemo da će i ovakvi vidovi suradnje
doprinijeti izgradnji boljega i kvalitetnijega suživota u kojem će svi klicati Hvaljen budi, Gospodine moj, sa svim
stvorenjima svojim.
S. Iva Klarić
