Školske sestre franjevke Bosansko-hrvatska provincija Prečistog Srca Marijina slavile su 12. rujna 2020., na spomen Presvetog Imena Blažene Djevice Marije, Izvanredni provincijski kapitul. Sestre su se okupile u provincijalnoj kući u Sarajevu, a misao vodilja glasila je Hvaljen budi, moj Gospodine! (sv. Franjo Asiški). Kapitul je započeo u samostanskoj kapeli Prečistog Srca Marijina Jutarnjom molitvom i euharistijskim slavljem na čast Duhu Svetom, koje je predslavio mons. dr. Tomo Vukšić, nadbiskup koadjutor vrhbosanski i apostolski upravitelj Vojnog ordinarijata u Bosni i Hercegovini.
Nakon upućenog pozdrava i zahvale za poziv biskup Vukšić je naglasio kako je slavlje Izvanrednog provincijskog kapitula „prigoda da kao prvu misnu nakanu danas imamo zahvalnost Gospodinu Bogu za sve blagoslove i dobročinstva kojima je obdario svoju Crkvu i ostala stvorenja po služenju sestara vaše zajednice. I da istovremeno molimo Božji blagoslov za buduće plemenite nakane i djela, kako bi sve članice vaše zajednice mogle rasti u svom redovničkom identitetu i poslanju te po tomu napredovati u osobnom posvećenju. Ovo je također prigoda koju nam je Providnost darovala, u kojoj je vrlo prikladno razmatrati upravo o Božjem pozivu na posvećenje ljudi, o Crkvi koju je Isus osnovao samo radi posvećenja čovjeka i svijeta, o kršćanskoj vjeri koju čovjek prihvaća i živi jedino zbog istoga razloga te o redovničkim zajednicama koje svoje temeljno osmišljenje za postojanje i djelovanje imaju u istoj svrsi.(…) Kao na čvrstom stablu koje ima duboke i zdrave korijene i koje se bujno razgranalo, utemeljitelji pojedinih redovničkih zajednica su, svatko na svojoj grani stabla evanđeoskih savjeta i na svoj način, nakalemili svoju karizmu. I svaka od tih grana donosi svoje plodove. I svaka se hrani iz istoga korijena, Isusa Krista, i kroz isto stablo, Crkvu Kristovu. I samo na takav način postoje i djeluju. (…) I posljedično, odatle nastaje dužnost svakog redovnika i redovnice raditi prema silama i vrsti svoga zvanja, bilo molitvom bilo aktivnim djelima, kako bi se Kristovo kraljevstvo ukorijenilo i ojačalo u dušama i da se širi na sve strane.“
Na koncu, Biskup je svima nazočnima zaželio Božji blagoslov i plodan rad Kapitula te zahvalio svim sestrama Provincije za svjedočenje i dobro koja čine vjernicima Sarajevske nadbiskupije i ljudima na drugim područjima.
Kapitul je otvorila i njime predsjedala s. Kata Karadža, provincijska predstojnica. Okupljenim kapitularkama naglasila je dva poticaja, koja su u skladu i s pozivom pape Franje te najavom posebne godine za opću Crkvu Laudato si’ koja se slavi od 24. svibnja 2020. do 24. svibnja 2021. „Prvi je poziv na hvalu i zahvaljivanje po uzoru na sv. Franju koji je izricao hvalu Bogu za sve što ga je okruživalo. Poput njega i mi blagoslivljajmo Boga, ali se i odnosimo s poštovanjem prema svemu stvorenom te odgovorno preuzmimo brigu za svijet koji nam je Bog povjerio. Drugi poticaj je poziv na hvalu Bogu za darovane sestre kao i za ono što smo doživjele tijekom proteklog razdoblja te tijekom ovog šestogodišta koje ćemo za nekoliko mjeseci zaokružiti. Naša hvala neka bude upućena Bogu i za život Provincije“, naglasila je s. Kata.
U radu Kapitula članice su izabrale izaslanice za XVI. izvanredni vrhovni kapitul, koji će se slaviti u Asizu (Italija) od 7. do 20. veljače 2021. godine: s. Ivanku Mihaljević, s. Željku Dramac i s. Snježanu Pavić. Nakon drugog dijela o tekućim pitanjima u Provinciji, uslijedilo je predstavljanje provincijske baštine odnosno otvaranje spomen sobe pod geslom Vrlo mi je mila moja baština. Sestra Ljubica Stjepanović, moderatorica, uvela je sudionice u program koji je započeo pjesmom Stvorio si me autorice pokojne s. Vatroslave Šimundić, a koju je izrekla s. Anica Markelić. Tijekom predstavljanja baštine pročitane su još dvije pjesme iste autorice. Pjesmu Put ljubavi čitala je s. CelinaVidak, a s. Ines Vujica pjesmu Iz Marijina naručja. Zatim je s. Željka Dramac napravila kratki povijesni presjek duhovne i materijalne baštine. U svom izlaganju s. Željka, pojašnjavajući terminologiju baštine – nasljeđa u kontekstu povijesnog života Provincije, naglasila je da baština, kao povijesno, kulturno i duhovno nasljeđe, ima svoju važnost i vrijednost, stoga ju je potrebno sve više otkrivati i bolje upoznavati. Pjesmu sv. Franje Pjesmu stvorova zapjevale su sve članice Kapitula.
U nastavku svoju riječ uputila je s. Kata Karadža, provincijska predstojnica, koja je između ostaloga govorila o putu nastanka Provincijske baštine. „Otvaranjem spomen sobe htjele smo ne samo istrgnuti nešto zaboravu, nego učiniti da na jednom mjestu, objedinjena i lijepo predstavljena, baština naših sestara postaje svojevrsno nadahnuće i trajno svjedočanstvo vjere. (…) Baština, naime, poput svakog djela ljudskoga duha, stalno se razvija, sazrijeva i raste, poput života čije je ona svjedočanstvo i izraz.“ U želji da sve sestre i svi oni koji će pohoditi Spomen sobu osjete snagu memorije kroz životnost baštine, ljepotu i bogatstvo života Provincije, ali i nadahnuće za nove životne iskorake, s. Kata je otvorila spomen sobu. Predstavljanje je završeno molitvenom meditacijom koju je pripremila s. Lidija Jurišić. Uslijedilo je razgledavanje.
Rad Izvanrednog provincijskog kapitula završen je osvrtom članica Kapitula te završnom riječi Provincijske Predstojnice, koja je pozvala da kao sestre franjevke gaje svijest „da Krist osvjetljava naše danas i pokazuje nove putove kojima nam je hoditi da bismo svjedočile njegovu sućut i milosrđe“.
ssf
