Bogatstvo različitosti

Javljamo vam isječke iz naše misijske kronike. Više je događaja obilježilo mjesec rujan i početak listopada. Nalazimo se u kišnom razdoblju i kiše su veoma obilne. To je jako dobro za usjeve, ali obilne kiše stvaraju također poteškoće jer se ne može raditi na njivi, ne može se kopati ili bilo što drugo raditi važno za život obitelji. Osim toga stvara se veliko blato, nerijetki odroni, a njive su poplavljene. Dok se ponekad čini veoma neobično, domaći ljudi to prihvaćaju kao nešto sasvim normalno jer je to njihova svakodnevica. Zanimljivo je bilo vidjeti osobe, posebno djecu da uopće ne bježe od kiše. Kiša lije, a oni nastavljaju svoj put. Ne znam kako ta djeca provedu veliki dio dana u školi mokri, a da im ne smeta?! Bez obzira na te manje nevolje, ljudi su sretni da je kiša pala i Bogu zahvaljuju za taj dar. Oni će reći da su za kišu molili i Bog ju je poslao. Iako kišan u našoj je misijskoj zajednici u Rwentobu bio rujan ispunjen raznim događanjima.

 

Dolazak sestara iz Konga

Na samom početku mjeseca došle su k nama sestre misionarke iz Konga, sestre Splitske provincije Presvetog Srca Isusova. U toj su grupi bile četiri Kongoanke i dvije Hrvatice: dugogodišnje misionarke s. Blaženka Barun i s. Mislava Prkić, a uz njih s. Francoise Balibuno Ciza, delegatkinja Misije u Kongu. Njih tri su dopratile tri sestre: s. Marie-Louise Kaswera, s. Claru Mungu Oburha Marhegeko i s. Bernardinu Ntamungo Balamba. One su boravile kod nas cijeli rujan. Njihov je zadatak ponajviše bio učenje engleski jezik. Tako je naša garaža postala učionica u koju je, od ponedjeljka do petka, dolazio učitelj Maxim Twinomuyuni te je sestre poučavao engleskom. Tako se naša zajednica prošila a – zbog različitosti jezika – bilo je izazovno sporazumijevati se, pripremati različita jela i osjetiti još više izbliza sve ono što znači susret različitih kultura i jezika. Ipak, koliko god je u nekim trenucima izgledalo zbunjujuće, sve je prošlo veoma dobro. Zanimljivo je bilo spoznati da, unatoč tome što se može poznavati više jezika, ako ne znaš jezik svoga sugovornika, teško je uspostavljati komunikaciju. Različitost, koliko god je izazovna, bogatstvo je. Sveti Franjo bi vjerojatno jednostavno rekao – Gospodin mi dade sestre.

Ovdje prenosim također riječi naše najstarije sestre s. Blaženke Barun koja je u Kongu kao misionarka skoro pet desetljeća. Na odlasku zapisala je u knjigu dojmova sljedeće riječi: Bože, hvala ti za ovaj korak naše misije u Kongu koja traje od 14. rujna 1974. Ići dalje postala je realnost, sve u ruke tvoje, Bože naš, u zaštitu tvoje i naše Majke Marije. Ti nas vodi da izvršimo tvoju svetu volju u duhu i primjeru našega sv. oca Franje. Slavim te za prisutnost naših dragih sestara iz Slovenije i Bosne. Tebi ih izručujem i preporučam da sve zajedno ispunimo tvoju svetu volju – ništa bolje od Božje volje – u kojoj je naša prava misija. Drage sestrice, nemam riječi kako vam zahvaliti, da ste tu i za svu vašu ljubav i žrtvu. Bog vas blagoslovio. – Vaša s. Blaženka Barun

 

Dan Družbe u Africi

Na Dan Družbe, 13. rujna, slavile smo svetu misu u našoj kapeli koju je predslavio fra Petar Mburu, gvardijan u župi sv. Franje Asiškoga Rushooka. U molitvi smo se toga dana ujedinile sa sestrama iz cijele Družbe. Bilo je zaista svečano i radosno. Prisutne sestre, kako je prije spomenuto iz različitih zemalja, pjevale su na svojim jezicima te su svojim plesom i sviranjem na instrumentima dale posebnu dimenziju našemu slavlju. Fra Petar je bio sretan jer su se liturgijske pjesme pjevale i na njegovom materinskom jeziku, kiswahili. U propovijedi je naglasio važnost zajedništva i života u zajednici. Bog je svakoga od nas obdario određenim darom, kao što je to bilo rečeno u biblijskim čitanjima toga dna, jedne za apostole, druge za proroke, treće za učitelje … Kada se ti darovi ujedine, zajednica se obogaćuje. Istaknuo je da se Isus smilovao nad žalosnom ženom koja je kao udovica bila veliki siromah, kako je stoji u evanđeoskom ulomku. Isto tako u afričkoj kulturi žena koja ostane udovica ostaje bez ičega i nema nikakva prava, a čak i djeca postaju siromasi. Isus je uvijek imao milosrđe prema takvima. Propovijed je zaključio pitanjem zašto siromah pati?! Takvih je naime u našim krajevima puno. Zahvalio je svima onima koji pomažu siromasima. Na poseban način izrekao je zahvalu nama koje smo, kako je rekao, sve ostavile da im budemo pomoć i ohrabrenje u njihovim potrebama.

 

U molitvi za Ukrajinu

Na blagdan Uzvišenja Svetog Križa ujedinile smo se u molitvi sa svim katolicima iz cijele Europe u molitvi za mir u Ukrajini. Klanjanje pred Presvetim izraz je blizine i solidarnosti cijele Crkve ujedinjene u molitvi za ratom zahvaćenu Ukrajinu. Bila je to inicijativa Vijeća europskih biskupskih konferencija, a na to je pozvao također nadbiskup vrhbosanski mons. Tomo Vukšić.

 

Obnova zavjeta

Na blagdan Rana sv. Franje u našoj kapeli za vrijeme euharistijskog slavlja koje je predslavio fra Petar Mburu, članica Provncije Presvetog Srca Isusova Split (inače Kongoanka) s. Bernardine Ntamungo Balamba obnovila je zavjete. U prisutnosti svećenika, đakona fra Alexandra Tumwebaze i sestara izrekla je svoj da želeći cijelim srcem nasljedovati stope Gospodina našega Isusa Krista. Zavjete je primila kućna predstojnica s. Marie-Louise Kaswera uz s. Ivku Lučić, kućnu predstojnicu naše zajednice i s. Uršu Marinčič, njezinu zamjenicu. Bio je to trenutak važan za sve nas jer smo se osjetile potaknute nastaviti živjeti svoje obećanje u intenzivnijoj predanosti Bogu i ljudima. Misa se slavila na kiswahili jeziku, a sestra je Obrazac redovničkog zavjetovanja izrekla na francuskom jeziku.

U propovijedi fra Petar nas je pozvao da stalno djelujemo svjesni da se sve odvija u Božjoj prisutnosti. Pozvane smo svakodnevno živjeti zavjete. Nakon mise uslijedilo je, uz objed, zajedničko druženje. Na kraju se obratila s. Bernardine riječima zahvale svima koji smo molili za nju. Zahvalila je Bogu za dar zvanja.

 

Odlazak sestara iz naše zajednice u njihovu župu

Uoči odlaska sestara Kongoanki iz naše zajednice, na blagdan svetih arkanđela Mihaela, Gabrijela i Rafaela, slavili smo svetu misu u našoj kapeli i Bogu zahvalili za početak djelovanja naših sestara. Svetu misu slavio je naš novi župnik fra Aphrodis Rumanyika. U propovijedi nas je potaknuto da se utječemo, posebno u poteškoćama, našim anđelima. Bog nas je više puta sačuvao od različitih nesreća, a da i ne znamo da smo spašeni. Svatko od nas ima svoga anđela čuvara koji nas prati. Pozvao je na molitvu sestre koje započinju misijsko djelovanja. Početak nije lagan, ali imamo zagovornike na nebu i stoga trebamo slušati glas svojih anđela čuvara.

Uslijedilo je zajedničko druženje uz objed gdje su sestre uputile riječ zahvale: „Nakon što smo provele nekoliko tjedana s vama, drage sestre, želimo reći veliko hvala. Doista ste na nas ostavile trag jednostavnosti, poniznosti, sestarske ljubavi, pažnje do te mjere da žalimo što se moramo rastati. Lijepo ste nas primile i bilo nam je ugodno boraviti s vama. Ukoliko smo nešto pogriješile svjesno ili nesvjesno, molimo oproštenje. Sveti Franjo je rekao: ‘Počnimo, braćo, ispočetka jer do sada nismo učinili ništa’. Računamo na vaše molitve. Nikad vas nećemo zaboraviti. Hvala vam i Bog vas blagoslovio“. Nakon zahvale s. Ivka je poželjela sestrama blagoslovljen početak na novoj misiji.

Na spomendan sv. Jeronima, posljednji dan mjeseca rujna, tri sestre Kongoanke koje su boravile u našoj zajednici, ispratile smo u njihovo novo mjesto Rwanyena gdje se otvara zajednica. Radosne smo da smo mogle sestrama pomoći u otvaranju nove redovničke zajednice. Njihov boravak s nama bio je također za nas obogaćujući.

 

Otvaranje nove redovničke kuće

Molitvom devetnice pripremale smo za blagdan našega sv. oca Franje. Na samu svetkovinu sv. Franje sve četiri smo bile na euharistijskom slavlju prigodom blagoslova i otvaranja nove redovničke kuće u župi Rwanyena u biskupiji Kabale u Ugandi. Euharistijsko slavlje predslavio je vlč. Deusdedit Musinguzi, župnik u tom mjestu. Otvaranje nove postaje doživjele smo kao dar. Za nas je to također veoma važno jer sada imamo sestre naše Družbe relativno blizu, sat i pol vožnje od naše kuće. Tim danom rodila se još jedna misijska zajednica u našoj Ugandi.

Dan nakon blagoslova te nove redovničke kuće našu zajednicu posjetila je vrhovna predstojnica s. Klara Šimunović, u pratnji drugih sestara iz Konga, s. Francoise Balibuno Ciza, delegatkinjom Misije u Kongu, s. Erikom Dadić i s. Mislavom Prkić. Sa sestrama smo se družile dva dana. Sestarski susreti i zajedništvo bili su obogaćujući. Nakon susreta ispratile smo s. Klaru za Rim, a druge sestre u Kongo.

Mjesec rujan obilovao je različitim događajima kao i početak listopada. Nakon svih ovih mnogobrojnih događanja ponovno se vraćamo u svakodnevni ritam života zajednice. Brojni susreti i događaji koji su označili proteklo vrijeme sve su nas obogatili. Ne preostaje nam ništa drugo nego na koncu kazati onako kako je to znao reći sv. Franjo – hvaljen budi, moj Gospodine, po …

s. Kata Karadža