Tvoje su rane utisnute u
svakoga čovjeka. Od onog potresnog dana na Golgoti, dana prepuna boli, tvoje su
rane utkane u svako biće, prožimaju svaku dušu. Nitko, baš nitko nije iz tog
izuzet. Biti čovjek otada znači prihvatiti tvoje rane, živjet s njima kao mjerom
svoje ljudskosti.
Od vremena do vremena
odabireš među nama ljude na kojima će tvoje rane biti uočljive, prepoznatljive
i vjernima i nevjernima. Odabireš posve obične ljude, ali ljude posve neobična
srca, da budu odraz tvoga lika. Povjeravaš im da, dok drugi primjećuju samo
njihove rane, žive neshvatljivu i neizrecivu zbilju boli kojih su rane tek
tragovi.
Da, dok spremno – ili s mukom
– prihvaćaju kob koju si im namijenio, istodobno proživljuju osporavanja i
poruge koje su i tebe dopale.
Da, pod budnim okom mnoštva,
samuju u svome iskustvu, nerijetko proživljujući napuštenost i nemoć. I da tek
u ponekom nađu srce na koje se mogu osloniti, ali da se nikada ni u jedno ne
uspiju do kraja skloniti.
Svojom rukom, svojim srcem,
ti ih uzmeš za sebe. I njima, kroza sve dane, valja koračati zemljom i nebom, a
da za njih nigdje nema mjesta na kojem bi čitavim bićem mogli otpočinuti. Jer i
njihova tijela i njihove duše tek su dio tvojih rana.
Kako je moguće da mi u sebi
ne prepoznajemo tvoje rane? Kako je moguće da propuštamo s poštovanjem se
odnositi prema krhkosti svoga tijela koje bi se bez tvojih rana rasulo? I kako
je moguće da u drugima, u svakome koga susrećemo, ne prepoznajemo tvoje rane?
Kako je moguće da nijema srca prolazimo pokraj tolikih ispruženih ruku, pokraj
tolikih očiju prepunih čežnje, pokraj tolikih srca koja žeđaju? Kako je moguće
da nas tvoje rane dijele umjesto da nas povezuju, umjesto da nas sabiru oko
izvora vode žive? Umjesto da nas preobraze u izvor vode žive?
Samo tvoje rane čvrsto drže
žuđeno nebo uz ovu voljenu zemlju. Samo po njima urastamo u tvoju ljubav. Po
njima, samo po njima, premda tako malo razumijemo sve što jesmo i što nam se
zbiva, bivamo jedno u tajni tvoje bezmjerne ljubavi koja nas je, i ranjavajući
nas i zacjeljujući nam rane, odabrala za sebe.
Stjepan Lice
