“Dragi mladi, dragi hodočasnici povjerenja, dobrodošli u Rim!” – Riječi
su to pape Benedikta kojima se obratio mnoštvu mladih koji su se okupili 30.
prosinca na molitvi s njim na Trgu svetog Petra. Naime, ove godine Europski
susret mladih u organizaciji zajednice iz Taizea održan je Rimu gdje se okupilo
oko 40 tisuća mladih. 

Tijekom šest dana, točnije od 28. prosinca do 2. siječnja
mladi su imali priliku susresti se sa samima sobom te se upoznati s drugim i
drugačijim kroz molitvu, rad po skupinama, različite radionice, razgledavanje
rimskih crkava i drugih znamenitosti.

Iz mnoštva ponuđenih radionica mi smo se
odlučile za posjet katakombama sv. Kalista te posjet ”Casa di Santa Giacinta”
– kući pod vodstvom rimskog Caritasa u kojoj su smješteni beskućnici i u kojoj
svakodnevno dolazi na obrok mnoštvo onih koji su još uvijek na ulici. Na prvi
pogled možda nema ništa zajedničko između prolaska dugim i mračnim hodnicima
katakombi te boravka u toj Caritasovoj kući. Međutim, progon prvih kršćana te
siromaštvo današnjih rimskih beskućnika zajedno pozivaju kršćane da u vremenima
današnjeg progona Crkve budu  vjerni
Isusovoj riječi te nikad ne zaborave da su pozvani služiti onim najmanjima.

Nije
neobično vidjeti mnoštvo hodočasnika u Rimu kao ni brojne turiste koji obilaze
rimske znamenitosti. Međutim, nije baš uobičajeno vidjeti nepregledno mnoštvo
mladih koji se sjedeći na podu rimskih bazilika sabrano i skrušeno mole. Skloni
smo promatrati ovakve susrete mladih samo kao jedno turističko putovanje.
Međutim, velika prisutnost mladih na jutarnjim, podnevnim i večernjim molitvama
jasno dokazuje da njima nije bitno samo obići i uslikati se pored znamenitosti
Vječnog grada nego im puno znači i Vječna Riječ utjelovljena u našem vremenu i
prostoru. Iako možda u očima starijih mladi izgledaju kao naraštaj tehnologije
i znanosti slobodan od tradicije, udaljen od vjere i željan avanture i provoda,
ovakvi susreti uvijek iznova dokazuju suprotno. 

Dočekati Novu godinu u nekom
velikom gradu je san mnogih o čemu svjedoče i brojni turisti koji su ovih dana
došli u Rim s ciljem da je dočekaju uz glasnu muziku, ples, zabavu, alkohol,
viku… Mladi hodočasnici povjerenja su također bili u Rimu, ali su novu
godinu čekali u molitvenom bdjenju po crkvama i dvoranama iako su se i oni
mogli priključiti organiziranim dočecima na otvorenom što ne znači da neki i
nisu. Ali, globalno gledajući, usuđujem se reći da su mladi zasićeni ispraznih
provoda i ujedno gladni prave sreće. Siti su lažnih zadovoljstava i žedni istinitog
Boga, a ovakva hodočašća i susreti molitveno-kulturnog karaktera pružaju im
priliku susresti se sa samima sobom i drugima koji će svojim svjedočanstvom
ohrabriti njihov vlastiti put vjere.  

Neću se zanositi da je ovo bio savršeni skup savršenih
kršćana koji svoju vjeru uvijek žive dostojno kršćanskog poziva koji im je
upravljen. Svjesna sam da je to mladost koju često karakterizira krhkost i
slabost, povodljivost i zaluđenost svjetskim blještavilom. Ali, to je i mladost
koja je odlučila ove dane provesti s Bogom i drugima kako bi se osposobila biti
hodočasnik povjerenja uvijek i svugdje.

Bio je ovo
susret različitosti, ali i susret jedinstva. Bilo je lijepo vidjeti katolike,
protestante i pravoslavce zajedno u molitvi na Trgu svetog Petra sa papom
Benediktom. Iako mu ove dvije skupine kršćana ne priznaju primat, to ne znači
da ga ne poštuju jer je i on sam pozvan biti hodočasnikom vjere u Kristovo ime.
Papa je istaknuo da po povratku kući otkrivamo kako nam Bog daje suodgovornost
za Crkvu u raznolikosti zvanja te završio svoj govor riječima: ”Dragi mladi
prijatelji, Krist vas ne izvlači iz svijeta. On vam daje svjetlo koje prenosite
drugima. Da, svi su pozvani biti mala svjetla za one oko vas. Vaša pozornost
prema pravednijoj raspodjeli dobara na Zemlji, vaša predanost pravdi i ljudskoj
solidarnosti za drugoga može pomoći onima oko vas da shvate kako nas Evanđelje
vodi i prema Bogu i prema drugima. Dakle, svojom vjerom pridonosite povećanju
povjerenja na zemlji. Budite puni nade!”

Ovo hodočašće
povjerenja na zemlji na kojem smo tijekom regionalnog susreta svih Hrvata u crkvi Sv. Ignacija srele i našu vrhovnu predstojnicu s. Klaru Šimunović, bilo je ujedno i jedna duhovna obnova za nas sestre koje
smo sudjelovale na ovom susretu (s. Andrijana Dankić, s. Franciska Ivanović i
s. Maja Ivković) unatoč ogromnoj gužvi prilikom čekanja javnog prijevoza, dugim
redovima prilikom podjele ručka, umoru nakon pješačenja po rimskim ulicama…
Sve to nam je pokazalo da se Bog nalazi na svakom mjestu, ali da se njegov glas
tijekom ovih susreta ipak mogao najjasnije razabrati u tišini taizeovske molitve.

S. Maja
Ivković

 Ostale fotografije sa susreta možete pogledati ovdje.