U organizaciji Konferencije viših
redovničkih poglavara i poglavarica Bosne i Hercegovine (KVRPP BiH) održan je u
subotu, 9. rujna 2017., u franjevačkom samostanu i župi sv. Ante Padovanskoga
na Humcu (Ljubuški) XX. redovnički dan o temi
Redovnici i redovnice u službi pomirenja. Na Redovničkom danu sudjelovalo
je 220 redovnika i redovnica, među kojima su bile i sestre naše Provincije
zajedno sa s. Katom Karadža, provincijskom predstojnicom.

Predsjednik KVRPP BiH dr. fra
Miljenko Šteko, provincijal Hercegovačke franjevačke provincije, otvarajući
skup, na kojem je sudjelovalo 220 redovnika i redovnica, zaželio je svima
dobrodošlicu. Uime biskupa Bosne i Hercegovine nazočne je pozdravio banjolučki
pomoćni biskup Marko Semren, koji je sve sudionike pozvao na evanđeosku ljubav,
nadvladavanje zla i stvaranja dobra poput svjedoka vjere – dvjestotinjak
redovnika i redovnica koji su ubijeni kao žrtve komunističkoga režima u Bosni i
Hercegovini te su svojom žrtvom dali veliki doprinos procesu pomirenja.

Uime domaćina sudionike je pozdravio
gvardijan fra Dario Dodig izrazivši radost što se ovogodišnji Redovnički dan
održava u okrilju njihove franjevačke zajednice. Skup je moderirala s. Zdenka
Kozina, provincijska predstojnica Školskih sestara franjevki Provincije Svete
obitelji.
 Prvo predavanje Redovnici i redovnice u službi pomirenja (teološki vidik) održao je
fra Mijo Džolan, član Franjevačke provincije Sv. Križa Bosne Srebrene.

U svom predavanju je istaknuo kako pomirenje
koje kao redovnici i redovnice možemo ponuditi ne nalazimo u sebi niti u nekim
intelektualnim spoznajama, već otkrivanjem milosti Božje koja je u Kristu već
djelatna za nas i za svijet, uspostavljajući ono najbitnije, pomirenje: Bog nas
sa sobom pomiruje, bezuvjetno, univerzalno, dok još bijasmo grešnici i
neprijatelji.’ A sve je od Boga koji nas sa sobom pomiri po Kristu i povjeri
nam službu pomirenja. Jer Bog je u Kristu svijet sa sobom pomirio ne ubrajajući
im opačina njihovih i polažući u nas riječ pomirenja’ (2 Kor 5,18-19).

Govoreći o navještaju Kristova mira,
fra Mijo je kazao kako ne treba omalovažavati niti jednu dimenziju mira kao
međuljudske, društvene i političke činjenice, ali da bi netko mogao biti
nositelj, navjestitelj mira, instrument mira i pomirenja mora se dogoditi
obraćenje na osobnoj razini. Staviti svoje iskustva, svoju pripovijest u
pripovijest o Isusovu životu, križu, smrti i uskrsnuću te početi živjeti mir iz
toga susreta. 

Parafrazirajući razmišljanje fra
Ante Vučkovića (‘Putokazi sreće’, str. 81-82) o razlici između promjene
mišljenja i promjene života i kako se to reflektira na tematsko pitanje, u
službi pomirenja, predavač je naglasio: „Presudan je odnos s Bogom. Kad čovjek
uđe u odnos s Bogom on ne mijenja tek mišljenje, on mijenja život. Isus tu
promjenu života naziva obraćenje. ‘Obratite se jer približilo se kraljevstvo
nebesko’ (Mt 4,17). Glede poslanja pomirbe, Isus poziva ljude u novi odnos s
Bogom, odnos koji daje smjer, obraća te kad je u pitanju mir i pomirenja ne
troši se u teorijama o miru i polemikama tko ima pravo. Mir je odnos s osobom
Isusa Krista, s Bogom. U kršćanskoj teologiji pomirenje se uglavnom shvaća kao
restauracija Božjeg reda. Tako i Augustin opisuje mir kao poredak stvari u
pravom redu i u pravim odnosima. Biti instrument mira na Isusov način znači
poći ‘bez kese i torbe’, bez instrumenata moći, već samo s jednim iskustvom da
smo obdareni mirom, odnosom koji nas mijenja i pokreće. To duboko osobno
iskustva naći će svoju metodologiju nastupa, sudjelovanja u pomirenju kroz niz
postupka ozdravljanja osobe, zajednice, društva“. Predavač je u svom izlaganju
naveo pet teoloških načela mira i pomirenja (prema Robertu Schreiteru): Bog je
autor pomirenja; Pomirenje počinje sa žrtvom; Bog od žrtve i počinitelja stvara
‘novo stvorenje’; Kršćani smještaju svoje trpljenje u pripovijest o Isusovom
trpljenju i smrti; Pomirba se ne može ostvariti dok Bog ne bude sve u svemu.

U zaključku je fra Mijo istaknuo:
„Pashalni misterij je za kršćane paradigma za proces pomirenja: to je
transformacija koja nas uvodi u posve novo, neočekivano mjesto, koje i ne
razumijemo nikada posve. ‘Svidjelo se Bogu u Njemu nastaniti svu Puninu i po
njemu – uspostavivši mir krvlju križa njegova – izmiriti sa sobom sve, bilo na
zemlji bilo na nebesima’ (Kol 1,19-20). Izvor pomirbe je izvan nas, našeg
iskustva, naše duševne strukture, stanja psihe, ali mi smo intimno pokrenuti u
taj proces.“

Drugo predavanje na istu temu
(psihološki vidik) održala je doc. dr. Arta Dodaj sa Studija psihologije
Filozofskog fakulteta u Mostaru. Pomirenje je definirala kao višedimenzionalan
proces koji uključuje promjene na emocionalnoj, kognitivnoj, motivacijskoj i
ponašajnoj razini. Prema nalazima literature, istaknula je da se pomirenje
sastoji od četiri elementa: istine, pravde, oprosta i mira, a proces pomirenja
odvija se kroz četiri faze: fazu razotkrivanja, fazu odluke, radna fazu i fazu
traženja smisla. U fazi razotkrivanja osoba procjenjuje koliko nemogućnost
oprosta ima negativan utjecaj na njen svakodnevni život. U fazi odluke osoba
odlučuje da će oprostiti. U radnoj fazi dešava se proces izmjene viđenja samoga
sebe i druge strane u konfliktu. U zadnjoj fazi osoba pokušava pronaći dublji
smisao kao rezultat situacije kroz koju je prošla.

Predavačica je također tijekom svog
predavanja opisala faktore koji utječu na stupanj spremnosti na oprost te
kazala da se pomirenje javlja kada su posramljenost i gnjev, koji često vode
agresiji ili želji za osvetom, zamijenjene drugačijom emotivnom i kognitivnom
osnovnom poput empatije i želje za udruživanjem. Uz emocije, istaknula je kako
su jednim od važnih čimbenika nemogućnosti opraštanja mogu smatrati idealni
vrijednosni standardi postavljeni od strane osobe i/ili standardi koji se tiču
moralnih normi društva. Predavačica smatra da nezadovoljenje tih standarda
često dovodi do pojave krivnje (zbog procjene vlastitog neadekvatnog ponašanja)
ili stida (zbog procjene neadekvatnosti sebe) što otežava proces opraštanja.

Na kraju, navela je korake koji mogu
pomoći pri opraštanju i pomirenju. Neki od koraka uključuju sljedeće: „odreći
se osvete, osvijestiti svoje osjećaje, priznati i podijeliti s nekim svoju bol
i povrijeđenost, razumjeti i prepoznati smisao povrede te svoju ulogu u procesu
opraštanja, procijeniti kakva očekivanja imamo od sebe i od drugih, otvoriti se
milosti opraštanja i koristiti opraštanje kao dar koji nam čini dobro.“

Slijedila je rasprava, a zatim
stanka te prigoda za sakrament pomirenja. Euharistijsko slavlje je predslavio
biskup Semren u suslavlju tridesetak svećenika. Mons. Semren je također izrekao
homiliju. Za vrijeme euharistijskog slavlja pjevao je i svirao Zbor Školskih
sestara franjevki Mostarske provincije pod ravnanjem s. Bibijane Ćurlin.

Nakon objeda, o povijesti
franjevačkog samostana na Humcu govorio je fra Žarko Ilić, a zatim su sudionici
pod vodstvom gvardijana samostana mogli razgledavati franjevačku galeriju i
muzej. Potom je organiziran prigodni kulturno rekreativni program pod vodstvom
fra Marina Karačića.

Oko 17 sati dopredsjednica KVRPP BiH
s. Kata Karadža uz prigodne riječi zahvale zatvorila je Redovnički skup. (S.
Jadranka Obućina/ssf)
Kontakt / Karta

Kontakt informacije

tel.: +387 33 208 980;
tel./fax: +387 33 208-629
Bjelave 85 71000 Sarajevo, BiH
franjevke.bh@gmail.com

Naša lokacija

Najave / Kalendar

Kalendar objava

svibanj 2021
P U S Č P S N
« tra.    
 12
3456789
10111213141516
17181920212223
24252627282930
31  
WordPress Video Lightbox