Učiniti odmak od uobičajene svakodnevice i povući se u pustinju nužnost je u životu svake sestre, a pogotovo pred njenim važnijim, životnim iskoracima. Tako su od 19. do 25. rujna, u našoj kući u Tučepima, održane duhovne vježbe za pet sestara juniorki, tri novakinje i jednu postulanticu Bosansko-hrvatske provincije. Duhovne vježbe vodio je don Ivica Žižić (prof. dr. sc.),profesor liturgike na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Splitu.
Već prvoga dana, don Žižić nas je potaknuo na boravljenje u prirodi ističući kako je priroda jedno od evanđeoskih ogledala koje nam omogućuje uvid u nas same. Zaista, u njoj upoznajemo volju Božju, dolazimo do one istinske ljepote i čitamo kakvi bismo trebali biti.
Središnja nit koja se provlačila kroz ove dane bila je izgradnja pravog samopouzdanja koje izvire iz duboke vjere u sebe. Potrebno je uprijeti svoj pogled u neosnovanost vlastitih strahova koji onda za nas postaje oslobađajući. „Program slobode“ koji bi trebao biti upisan u naša srca glasi da je izvor sreće zapravo u nama samima.
Kao sestra, pozvana sam biti sretna osoba, pozvana sam „biti“; što je potpuno suprotno od traženja sitnih interesa, osobnih planova i projekata. Isto tako, vrlo je važno u svakodnevnom hodu držati vlastiti fokus. Kakva osoba želim biti? Svu energiju upravljam upravo tome, a zamisao da ću u tome uspjeti pokreće me naprijed. Jačam svoj duhovni imunitet dubokom vjerom i svjesnošću Božjeg prihvaćanja i ljubavi prema meni.
Don Ivica govorio je i o ljubavi prema sebi, koja je zdrava podloga za sve ostalo u životu. Izgradnja te ljubavi zapravo je jedno novo otkrivanje našega bića. Zadnji dan razmišljali smo o molitvi kao izlaženju iz naših skučenih, zatvorenih prostora i gledanja u Nebo. Upravo nas pogled upravljen u Gospodina kroz liturgiju i osobnu molitvu obnavlja u korijenu, vraća samima sebi i upućuje na ono istinito.
Zahvaljujemo Gospodinu na ovim predivnim danima koji su iza nas. Zahvaljujemo i zajednici sestara u Tučepima koja se pobrinula da u ovim danima zaista ni u čem ne oskudijevamo. Molimo da sjeme koje je posijano na ovim duhovnim vježbama ne ostane bez ploda, nego da daljnjim promišljanjem i konačno, primjenom u svakodnevici, donese obilat rod.
Petra Mikulec, novakinja
