Krizmanici
župe Tolisa započeli su svoje Došašće duhovnom obnovom koju su organizirale i
vodile naše sestre uz suradnju braće franjevaca župe i samostana Uznesenja BDM
u Tolisi. Tema duhovne obnove bila je: Vjerujem u Isusa Krista – vjera moga
krštenja, a održana je 2. prosinca 2012. godine od 9 do 13 sati. Susret
je započeo slavljenjem euharistije. 

Krizmanici, većinom osmi i deveti razred
osnovne škole, imali su priliku moliti, razgovarati, izmjenjivati međusobna
iskustva i stjecati nova kroz pjesmu, meditaciju i predavanje. Zajednički rad
kroz razgovor u skupinama iznjedrio je važna pitanja koja mlade zaokupljaju u
vremenu u kojemu elektronski mediji nude
„rješenja“ za svaki dan i svaki trenutak vremena osobito slobodnog kojeg,
kako sami kažu, nemaju dovoljno.
Mladi smatraju da je neophodno danas
„biti in“ u svemu, osobito u društvu koje procjenjuje po onome što imaš a ne po
onome što jesi u dubini svoga bića. Slažu se s tvrdnjom da ne treba bježati
od svijeta nego svjedočiti svoju vjeru u
svijetu, no činjenica je da je to
vrlo teško u današnjem vremenu. Pobjeći
od svijeta znači nenormalno živjeti, sakriti se, odvojiti se od drugih i
blokirati se prema drugima, ali to nije normalan život jer kad-tad trebaš izići
i pokazati se tome svijetu u kojemu živiš kao vjernik koji se ne stidiš svoje
vjere niti svoga života. 

Razumljivo je da se mladi ljudi u doba adolescencije
sve više udaljavaju od obitelji i Crkve kao temeljnih izvora vrijednosti i priklanjaju se prijateljima i
materijalnim stvarima, a time bježe od Boga i od sebe samih. Neophodno je našu
vjeru oživjeti duhovnim obnovama u kojima ćemo se susresti sami sa sobom a time
i svojim grijesima i stranputicama. U tim susretima ćemo tražiti pomoć u
molitvi i razmišljanju, a Bog nas neće nikada napustiti. Našu vjeru možemo
oživjeti i slušanjem Božje Riječi, ali i satovima vjeronauka koji neće biti
samo predavanje nego vjeronauk koji će se baviti našim pitanjima i problemima s
kojima se susrećemo. Potreban nam je vjeronauk koji će nas učiti čitati Božju
riječ i o njoj kod kuće razmišljati. Ako ne pronađemo odgovor na naša pitanja i
potrebe, vjeronauk nam je tada dosadan i tražimo odgovore na nekim drugim
mjestima, često krivim i za nas opasnim. Potreban nam je vjeronauk koji će nas
poticati i voditi kroz naš život nakon primanja sakramenta Potvrde. U svakom
slučaju kraći i kreativniji vjeronauk će okupljati i izgrađivati, npr.
kreativnost se odnosi na posjete Cenacolu, humanitarnim zajednicama,
volontiranje, aktivnosti u crkvi, dobrovoljne akcije…

Razmišljanja
su ovo mladih krizmanika župe Tolisa koji se ne srame što su odgojeni u
obiteljima s tradicijom vjere, ali priznaju da se povlače kada treba vjeru
navještati jer često život nije u skladu s tim vrijednostima. Svi su složni da
se nebi trebalo bojati živjeti svoju vjeru, ali također u tome trebaju pomoć
Crkve, pomoć svojih svećenika u župi koji će mlade usmjeravati unatoč bahatosti
i buntovništvu koju često doživljavaju u vjeronaučnim susretima.

Vjerujem da će
i ovi trenutci duhovne obnove ostati kao putokaz na putu odrastanja ovih mladih
ljudi koji burno proživljavaju mladost, no svjesni da mir i radost jedino mogu
pronaći u susretu s Bogom kroz molitvu, euharistiju i Božju riječ.

S. Vlatka