U sestarskom samostanu Presvetog Trojstva u Jajcu nastavljen je hod organiziranih susreta u prigodi proslave velikih franjevačkih obljetnica, Laudato si’ adventa, svetkovine Božića i nadolazeće Jubilarne godine. Isus Krist, izvor naše nade tema je adventske duhovne obnove za odrasle održane u utorak 17. prosinca 2024. godine.

Nakon uvodne molitve s. Iva Klarić nazočne je povela u razmišljanje o došašću – S nadom hoditi prema Nadi – gdje je istaknula središnje teme došašća; čekanje – iščekivanje, obraćenje i nada. Došašće je trajni poziv na nadu i hod prema Nadi – Isusu Kristu koji je izvor naše nade. Na našem hodočašću prema Božiću i ulasku u Jubilarnu godinu važno je znati da nismo sami. Blažena Djevica Marija je hodočasnica na putu života i hodočasnica u vjeri te nas poučava kako hodočastiti. Uz Mariju i sv. Franjo Asiški izvrstan je uzor kako ovoga Božića biti otvorene jaslice i primiti Boga da se utjelovi u našem životu te s Njim budemo svjetlo nade svima koji su u tami grijeha, rata, nesigurnosti, … na što nas poziva i papa Franjo. Došašće nas, također poziva da obnovimo svoj odnos s Bogom, jedni s drugima i sa svim stvorenim, a to činimo u sakramentu ispovijedi, istaknula je s. Iva.

Pozvala je zatim fra Juru Tokalića, župnika župe sv. Ante Padovanskog u Dobretićima,da progovori o sakramentu pomirenja. On je na blag način govorio o ispovijedi u kojemu nas milosrdni Otac čeka raširenih ruku, ne zbog našega grijeha nego radosti što mu se vraćamo. Naglasio je važnost temeljite pripreme za sakrament ispovijedi,što činimo kroz ispit savjesti. Nakon kratkog razmišljanja uslijedio je ispit savjeti, koji je fra Juro pripremio prema molitvi Oče naš.

U kapelicu smo se zaputili s upaljenim svijećama koje smo stavili pred oltar na kojem je bio izložen Presveti Oltarski Sakrament. U tom simboličnom hodu sa svijećama stavili smo pred Gospodina svoj život, obitelj, prijatelje, siromašne, osamljene, izbjeglice i one koji žive u strahotama ratnih razaranja. Većina sudionika duhovne obnove pristupili su sakramentu ispovijedi.

Na koncu duhovne obnove slavili smo euharistiju – vrhunac našega života, kojom smo okrunili susret te ponovno otkrivali prisutnost i nazočnost Isusa Krista pod prilikama kruha i vina. Okrijepljeni i osnaženi ovim slavljem nazočni su se uputili u svoje obitelji noseći milost i blagoslov ovoga susreta sa željom da se ovakva slavlja češće organiziraju.