Uoči franjevačke svetkovine Gospe od Anđela – Porcijunkule, 1. kolovoza 2026., u našoj samostanskoj kapeli na Gorici u Livnu svečano su proslavljeni doživotni redovnički zavjeti s. M. Antonije Klišanin. U ozračju molitve, zahvalnosti i radosti s. Antonija je pred Bogom i okupljenom zajednicom izrekla svoje konačno „da“, potpuno se predajući Gospodinu u službi Evanđelja i Crkve.
Za ovaj važan događaj pripravljala se kroz jednomjesečnu duhovnu pripravu, koju su obilježile duhovne vježbe, osobna molitva i sabranost. Tijekom euharistijskog slavlja svoje je doživotne zavjete položila u ruke provincijske predstojnice s. Željke Dramac, u nazočnosti s. Mire Bliznac, zamjenice provincijske predstojnice i s. Ivane Pavle Dominković, odgojiteljice juniorki. U slavlju su sudjelovale brojne sestre naše Provincije te članovi obitelji, rodbina i prijatelji s. Antonije.
Svečano euharistijsko slavlje započelo je u 11 sati, a predvodio ga je fra Bruno Ćubela, OFM, član Provincije Sv. Križa Bosne Srebrene. Suslavili su fra Marko Ešegović, gvardijan Franjevačkog samostana Sv. Petra i Pavla na Gorici u Livnu, fra Jure Perić, župnik Župe Svih Svetih u Livnu, te fra Mario Jelić, župnik Župe Rođenja Blažene Djevice Marije u Ljubunčiću. Liturgijsko pjevanje animirao je zbor sestara naše Provincije pod ravnanjem s. Jelice Dolić.
U svojoj homiliji fra Bruno je istaknuo kako je redovnički poziv prije svega Božji dar, a tek potom čovjekov odgovor. Redovnica je, naglasio je, ponajprije osoba koju je Bog sebi posvetio, pa temelj redovničkoga života nije samo ljudska odluka za Boga, nego još više Božji izbor i njegova vjernost čovjeku. Govoreći o evanđeoskim savjetima, istaknuo je kako siromaštvo, čistoća i poslušnost nisu tek zahtjevi redovničkoga života, nego putovi unutarnje slobode kojima Bog osposobljava osobu da može potpunije ljubiti Njega i ljude.
Posebno se osvrnuo na stožerne kreposti – razboritost, pravednost, umjerenost i jakost – koje oblikuju osobu posvećenu Bogu te joj pomažu da bude dar zajednici i svijetu. Redovnički zavjeti, rekao je, nisu tek obveze koje treba vjerno izvršavati, nego put trajne preobrazbe po kojem redovnik ili redovnica postaju vidljivi znak Božjega kraljevstva i oruđe njegova mira, po uzoru na svetoga Franju Asiškoga.
Uz slavlje doživotnih zavjeta s. M. Antonije, svoje su privremene redovničke zavjete obnovile i s. Rahela Mihaljević te s. Ivana Džeko, zahvaljujući Gospodinu na daru poziva i obnavljajući svoju vjernost redovničkom posvećenju.
Nakon euharistijskog slavlja svečanost je nastavljena zajedničkim ručkom u samostanskoj blagovaonici, u ozračju zahvalnosti, sestrinskog zajedništva i obiteljske radosti. Provincijska predstojnica s. Željka Dramac uputila je svima riječi pozdrava i zahvale, kao i čestitku s. Antoniji, s. Raheli i s. Ivani. Prisjećajući se Porcijunkule, mjesta koje je sv. Franjo osobito ljubio i koje je postalo kolijevkom Franjevačkoga reda, istaknula je: „I nama je danas ovo mjesto , ovaj samostan Porcijunkula. Poput Franje i njegove braće, i mi smo danas sabrane u istome Duhu. Riječ Božja koju smo slušale i Franji je bila putokaz i hrana.”
Podsjetila je kako se vjernost redovničkom pozivu ne živi samo u velikim životnim trenutcima, nego se obnavlja iz dana u dan u molitvi, sakramentima i otvorenosti Božjoj milosti. Poziv svetoga Franje da uvijek iznova započinjemo činiti dobro ostaje trajni program redovničkoga života. „Svoju budnost, svoju želju i čežnju za Bogom i Božjim životom u nama i među nama u našoj zajednici, mi obnavljamo svaki dan, u molitvi i sakramentima. Oni nam pomažu da uvijek započinjemo iznova, na što i Franjo poziva svoju braću prije nego će umrijeti. Ne klonuti zato što smo slabi, krhki i grešni, nego u zahvalnosti za sve dobro, za svaku novu priliku – počinjati iznova, to je veliki Božji dar.“
Na koncu je s. Antoniji, kao i sestrama Raheli i Ivani, poželjela da ostanu osjetljive na Božji glas, postojane u ljubavi i radosne u služenju sestrama, Crkvi i narodu Božjemu, zazivajući na njih zagovor Gospe od Anđela i zaštitu Prečistoga Srca Marijina.
Potom je okupljenima riječi zahvale uputila i s. Antonija. Zahvalila je Bogu na daru poziva te sestrama, svećenicima, svojoj obitelji, rodbini i prijateljima koji su je tijekom godina pratili molitvom, podrškom i primjerom života. Istaknula je kako doživotni zavjeti nisu samo obećanje za budućnost, nego prije svega zahvalno slavljenje svega što je Gospodin učinio u njezinu životu.
„Stajati danas ovdje, pred Bogom i pred svima vama, ispunja me dubokom zahvalnošću. Izreći doživotne zavjete nije samo obećanje za budućnost, nego i zahvalno slavljenje svega što je Gospodin do sada učinio u mome životu. Ljubav nije nešto što se pronađe, nego nešto što se svakodnevno gradi – dan po dan, korak po korak, zavjet po zavjet. Moj poziv nije samo moj. U njemu je utkana ljubav svih vas koji ste me pratili svojim molitvama, podrškom, savjetima, opomenama, razumijevanjem i primjerom života. Od srca vam hvala na svakom dobru koje ste mi iskazali. Neka nas sve u životu vodi Kristova ljubav, da više ne živimo sebi, nego Njemu koji je za nas umro i uskrsnuo te da, po daru Duha Svetoga, u svijetu nastavimo njegovo djelo i svjedočimo njegovu ljubav.“
Nakon njezine zahvale pročitana je i čestitka sestara iz Vrhovne uprave koje su se svojim riječima pridružile radosti ovoga slavlja.
Zajedno sa sestrama, članovima obitelji, rodbinom i prijateljima zahvalili smo Gospodinu za dar redovničkoga poziva te molili da s. Antoniju, kao i s. Rahelu i s. Ivanu, i dalje prati svojim blagoslovom, učvršćujući ih u ljubavi, vjernosti i radosnom služenju Bogu i ljudima. Neka ih na njihovu životnom putu uvijek prati zagovor Blažene Djevice Marije, Gospe od Anđela, kako bi ostale postojane u svome „da“ izgovorenom Gospodinu.
s. Rahela Mihaljević
