Slavljem blagdana
Duhova završavamo uskrsno vrijeme. Silazak Duha Svetoga na apostole i na
Mariju, ujedinjene u molitvi, otvara vrata poslanju Crkve i svjedočenju
kršćanske vjere u svijetu. Bez Duha Svetoga kršćanstvo bi bilo kruta doktrina,
Crkva koja se svodi na organizaciju i zakone, na moralna načela često teško
shvatljiva i prihvatljiva, na križ koji je mnogima ludost, a Krist bi ostao
događaj prošlosti.
U knjizi Postanka (Post 11, 1-9) čitamo da su ljudi
željeli dokučiti Boga, ali kao izraz i pokazatelj vlastitog osvajanja, a ne kao
dar. To je ustvari vječna čovjekova težnja i napast, željeti stvoriti grad
odnosno svijet bez Boga i tražiti spasenje u samome sebi. Međutim, izvan Boga
čovjek pronalazi zbunjenost, raspršenost i izgubljenost. U Babilonu ljudi istog
jezika više se ne razumiju. Na Duhove, međutim, unatoč tomu što su govorili
različite jezike, ljudi se susreću i međusobno razumiju. Zadaća koju Duh Sveti
povjerava Crkvi je utisnuti u ljudsku povijest taj pečat ponovnog ujedinjenja i
povezanosti, ali u Duhu, u slobodi i u Bogu.
Dar Duha Svetoga koji učenicima daje hrabrost i snagu za
svjedočenje vidljiv je u obliku plamenova nad glavama apostola i Marije, ali on
predstavlja puno dublju i intimniju stvarnost, predstvlja Božju ljubav koja je
kadra zapali srce i pamet Isusovih učenika čineći ih spremnima poći i
naviještati Evanđelje, i to tako da budu razumljivi svima onima koji su ih
spremni slušati i prihvatiti Radosnu vijest Božjeg kraljevstva.
Ivan potvrđuje da je
Duh Sveti dar Uskrslog Krista (Iv 20,22-23). Uskrsli Krist daruje Duha ne samo
u smislu poslanja nego i oprašanja grijeha. Uspostavlja dubok i snažan odnos
između Duha, zajednice učenika i praštanja. Oproštenje grijeha je preobrazba
koju samo Duh može ispuniti.
Tajna doživljaja
onoga što Ivan XXIII naziva „novi Duhovi“ zove se molitva. Upravo je tu iskra
koja sve pokreće. Isus je obećao da će dati Duha Svetoga onima koji ga traže
(Lk 11,13). Molite, dakle! Upravo nam liturgija Duhova nudi veličanstvene molitvene
izričaje:
Dođi,
Duše Presveti,
sa neba nas posjeti
zrakom svoje milosti.
Dođi, Oče ubogih,
djelitelju dara svih
dođi, srca svjetlosti.
Tješitelju tako blag,
ti nebeski goste drag,
pun miline, hlade tih.
Umornima odmore,
u vrućini lahore,
razgovore žalosnih.
Sjaju svjetla blaženog,
sjaj u srcu puka svog,
napuni nam dušu svu.
Bez božanstva tvojega
čovjek je bez ičega,
tone sav u crnom zlu.
Nečiste nas umivaj,
suha srca zalivaj,
vidaj rane ranjenim.
Mekšaj ćudi kamene,
zagrij grudi ledene,
ne daj nama putem zlim.
Svim što vjeru imaju,
što se u te ufaju,
sedam svojih dara daj.
Daj nam krepost zaslužnu
i smrt lijepu, blaženu,
daj vjekovit svima raj.
S. Snježana Pavić
