U samostanu Milosrdnih sestara sv. Križa u Đakovu 14.
listopada održan je Nadbiskupijski susret osoba posvećenog života
Đakovačko-osječke nadbiskupije, ujedno i XXXIII. redovnički dan. Oko 150
redovnica, nekoliko redovnika i članova svjetovnih instituta okupljalo se u
jutarnjim satima u samostanskoj crkvi Presvetoga Srca Isusova, gdje su imali
prigodu za sakrament pomirenja. Na susretu su sudjelovale i naše sestre iz Josipovca/Osijeka,
s. Jasna Šimić, s. Jelica Dolić i s. Mira Blatančić.

U 9 sati, nakon pozdrava s. Ksenije Majstorović,
nadbiskupijske povjerenice za ustanove posvećenoga života te u ime domaćina s.
Amalije Kupčerić, provincijalne poglavarice, započela je molitva Trećega časa.

Susret je nastavljen u dvorani Florentini, gdje je
uslijedilo predavanje na temu „Obrazovanje je oblik evangelizacije“, koje je izložila
s. Ivana Pavla Novina, OP. Sestra Ivana Pavla na samom početku predavanja
istaknula je kako su obrazovanje i evangelizacija dva iznimno važna i moćna
procesa, okrenuta budućnosti, koja u svom središtu imaju oblikovanje osobe.
Među ostalim, naglasila je kako je Crkva svjesna da su obrazovanje i
evangelizacija – gledano psihološki, sociološki, teološki i filozofijski –
nerazdvojive teme koje, ‘zagrebe’ li se ispod površine svakodnevnog diskursa,
dotiču najdublja pitanja oblikovanja čovjekova identiteta, poznavanja
vlastitoga podrijetla, onoga što on jest i što mu je zadaća. Obrazovanje je
neizmjerno važno jer ono nije, kako bi mnogi željeli pokazati, samo
informacija, već je informacija i formacija.

„Crkva je suočena s dinamičnom i složenom stvarnošću
evangelizacije koja uvijek pretpostavlja dvostrukost tj. da Crkva prepozna
potrebe vremena, odnosno potrebe čovjeka na svim razinama društveno-političke
stvarnosti te da svoje članove pripremi, osposobi da na te potrebe odgovore.
Drugim riječima, kao što poći evangelizirati pretpostavlja da smo prvotno sami
evangelizirani, tako poći odgovoriti na potrebe vremena i evangelizirati u
suvremenom svijetu znači upoznati kontekst vremena, imati znanje o vremenu i
njegovim problemima, obrazovati se da bi se moglo obrazovanjem odgojiti za
evanđelje“, naglasila je u predavanju s. Ivana Pavla.

Predavanje je zaključila ističući kako je briga za
čovjeka i njegov obraz te očuvanje čovjekova dostojanstva temeljna zadaća
Crkve. Svjesna svoga poslanja u današnjem vremenu edukacije i komunikacije,
Crkva prepoznaje obrazovanje kao doista poseban i moćan proces evangelizacije.

Nakon rasprave sudionici su imali prigodu pogledati
prezentacije o odgojno-obrazovnom radu družbi Milosrdnih sestara sv. Križa,
Karmelićanki Božanskog Srca Isusova te Sestara Malog Isusa.

Središnji dio susreta bilo je euharistijsko slavlje u
samostanskoj crkvi, koje je u koncelebraciji generalnog vikara mons. Ivana
Ćurića te svećenika – sudionika susreta – predvodio nadbiskup đakovačko-osječki
mons. Đuro Hranić.

U prigodnoj homiliji nadbiskup je tumačio naviješten
ulomak Evanđelja i Isusove riječi s križa: „Ženo, evo Ti sina“, rekavši kako je
to drugi put da je Isusova majka jedan od glavnih aktera u Ivanovom evanđeoskom
navještaju. Prvi put to je bila na početku Isusova javnog djelovanja, na svadbi
u Kani Galilejskoj.

„Crkva je produbila značenje tih Isusovih riječi: Kad
dolazi Isusov čas, a to je čas njegove smrti na križu, tada ponovno do izražaja
dolazi osobiti odnos između Isusa i njegove zemaljske Majke Marije, od koje se
odijelio tijekom svojega javnoga djelovanja. Ta fizička veza između Majke i
Djeteta, sada – na Kalvariji, neposredno prije Isusove smrti – biva
produbljena, obogaćena i proširena za čitavu budućnost i ta veza ostaje
dovijeka. Osobit majčinski odnos Marije prema Isusu prerasta u duhovno
majčinstvo za sve one, za koje je njezin Sin dao svoj život, na križu. Ivan u
stvari pod križem predstavlja sve nas, i Isus sve nas povjerava majčinskoj
zaštiti i skrbi svoje Majke. Svi mi vjernici smo, zajedno sa sv. Ivanom,
dionici njegova – Isusova – sinovstva, njegova braća i sestre, te sinovi i
kćeri njegove Majke, povjereni njezinoj ljubavi i njezinoj zaštiti. Isus nas,
dakle, zajedno sa sv. Ivanom, stavlja pod njezine skute i svoju nam Majku
daruje kao našu Majku i Zaštitnicu“, rekao je među ostalim nadbiskup
Đuro. 

Istaknuo je kako se Mariju u Crkvi nasljeduje ne samo
radošću uspjeha, nego i proživljavanjem neuspjeha i poniženja, proživljavanjem
bolesti, nemoćnim stajanjem pod križem, pa čak i proživljavanjem iskustva
bogonapuštenosti i Božje šutnje, odnosno naših Velikih petaka i Velikih subota.

„Istina je da se ponekad i mi osjećamo poput Marije
pod križem. No, poput Marije budimo svjesni toga da je Bog izabrao svakoga od
nas i  postavio baš nas na naše mjesto. Mogao je izabrati i nekoga drugog
umjesto nas. No, baš je nama povjerio ovaj život kojega živimo, ovu zadaću koju
izvršavamo, stavio nas u sredinu, u redovničku zajednicu i među sestre i druge
ljude s kojima jesmo i dao nam službu koju sad obavljamo, odnosno povjerio nam
je poziv kojega živimo. Imao je silno povjerenje baš u nas. Baš je nas s
povjerenjem pogledao“, rekao je nadbiskup, zaključivši kako do spasenja ovoga
svijeta, Crkve i društva može doći samo ako ima onih koji su spremni i
 voljni nasljedovati Mariju: poput nje slušati i poput nje ostvarivati
Božji poziv kojega Bog upućuje u konkretnim životnim okolnostima svakome od
nas.

Nakon misnog slavlja uslijedio je zajednički ručak na
ljetnoj terasi Centra Amadea, a potom su se okupljeni vratili u dvoranu
Florentini, gdje su susret završili listopadskom pobožnošću u svjetlu
fatimskoga jubileja, koju su pripravile sestre Uršulinke. (hkvrpp/ssf)