U nedjelju, 15. rujna, svečanim euharistijskim
slavljem u Župi Sv. Ante Padovanskog u Bugojnu proslavljen je dijamantni i
zlatni jubilej naših sestara. Ovom velikom slavlju prethodila je duhovna obnova
uz prigodni program koju su vodile s. Amabilis Jurić i s. Blaženka Franjičević.
Šezdesetu obljetnicu redovničkog
života proslavila je s. Antonija Rehlicki, a pedesetu obljetnicu: s. Blanka Jeličić, s. Justina Tomić, s. Roza
Jozić, s. Lavrencija Tikvić, s. Henrika Miškić, s. Marina Radošević, s. Efrema
Radošević, s. Trpimira Rošić, s. Regina Marjanović, s. Nevenka Medjedović, s.
Valentina Nedić s. Teofila Živković, s. Kalista Kobaš, s. Pacifika Antolović,
s. Radoslava Jurčić, s. Judita Franjičević te s. Branimira Jokić koja zbog bolesti
nije bila nazočna na slavlju.
Euharistijsko slavlje predslavio je
fra Ivan Šarčević, gvardijan u Franjevačkom samostanu Sv. Ante na Bistriku i
profesor na Franjevačkoj Teologiji u Sarajevu u suslavlju s nekoliko svećenika među kojima je bio i fra Kazimir Rehlicki, brat s. Antonije. Slavlje je svojom pjesmom uzveličao bugojanski zbor pod ravnanjem naše s. Mire
Bliznac. Uz sestre iz Provincijske uprave kao i veliki broj naših sestara iz raznih
krajeva, rodbine slavljenica, nazočna je bila i s. Ana Antolović, vrhovna
savjetnica iz Rima.
Obraćajući se sestrama
slavljenicama u svojoj homiliji fra Ivan je govorio o obnovi zavjeta kao obnovi
pouzdanja u milosrdnoga Oca. U sabranoj
šutnji valjalo bi zastati i zahvaliti Bogu za milost kroz tolike godine i
moliti ga da bude uz vas u ostatku života, života koji ide svome koncu i upravo
osnažiti pouzdanost da je Bog onaj koji je i dovršitelj svih naših nakana i
nastojanja kazao je fra Ivan.
Zavjeti se obnavljaju dok
čovjek ima mogućnost izbora: ostati ili otići. Naprotiv, ovakva obnova zavjeta
i u ovima godinama ima punog smisla. Ima smisla jer život se ne sastoji samo u
ovoj ili onoj vrsti zvanja, nego može li se život u svome zvanju dovesti s
Bogom do kraja. Jer kako se stari, sve je teže istrčati zadnju dionicu svoga
puta. Maraton je najteži na kraju. Što fizička onemoćalost, što porušena
očekivanja i nade, što neodgovorene ljubavi, što samoće i gubici najbližih, što
vlastiti promašaji, što nerazumijevanja ljudi, sve nas uzdrmava mnogo snažnije
nego kada smo bili mlađi. Štoviše, ako ne nalazimo svoje posljednje uporište u
vjeri u Boga, ako svoj život doista ne vodimo u tišini s Gospodinom Isusom, zna
se dogoditi da u starijim godinama popuste sve naše brane, iz nas počne
nahrupljivati ono naše najgore, naše gorčine i zajedljivosti, naši nemiri i
nervoze. Zato je dobro zastati u ovim svetim trenucima i obnoviti svoje
zavjete, obnoviti svoje pouzdanje u Božju pratnju, istaknuo je fra Ivan.
Na kraju euharistijskog slavlja sve
nazočne pozdravila je provincijska predstojnica s. Ivanka Mihaljević te uputila
čestitku slavljenicama: “Vjerujem, drage sestre, da danas poput žene iz
Lukinog evanđeoskog teksta, svaka od vas može klicati: Radujte se sa mnom! Nađoh drahmu! (Lk1,9). Vi ste za tom
dragocjenom drahmom kroz ovaj dugi niz godina brižljivo tragale. Zasigurno kroz
vlastiti hod bilo je trenutaka kad niste vidjele izlaza, kad je drahma bila skrivena,
kada ste je izgubile, kad vam je svjetiljka bila ugašena i vlastita kuća
neuredna. Ali u tim trenutcima tame niste se dale smesti nego ste koračale
putem vlastitoga obraćenja. Zato danas zajedno sa sv. Pavlom možete reći: Zahvalna
sam onomu koji mi dade snagu – Kristu Isusu, Gospodinu našemu – jer me smatrao
vrijednom povjerenja kad u službu postavi mene… I milost Gospodina našega
preobilovala je zajedno s vjerom i ljubavi u Kristu Isusu (usp. 1 Tim 1, 12). Mi kao
zajednica zahvaljujemo Bogu za svaku od vas i za sve dobro koje je Bog po vama
učinio”.
Čestitku slavljenicama poslala je
vrhovna predstojnica s. Klara Šimunović s članicama Vrhovne uprave zahvalivši za dar vašega života i franjevačkoga poziva
na koji ste velikodušno odgovarale nasljedujući Krista, živeći u našoj Družbi i
služeći bližnjima u raznim apostolatima.
U ime provincijala Franjevačke
provincije Sv. Križa Bosne Srebrene fra Lovre Gavrana slavljenice je pozdravio
fra Janko Ćuro, definitor. Čestitao je i ujedno zahvalio sestrama za neprocjenjivo
svjedočanstvo franjevačkog življenja i služenja kojima su kroz dugi niz godina ostavile
neizbrisiv trag u životu njihove Provincije, a to čine i danas.
U osobno ime i u ime župne
zajednice sestrama je čestitao fra Zoran Tadić, župnik. Izrazio je radost i
ponos što bugojanska župna zajednica u svom krilu ima samostan sestara franjevki.
Zahvalio je sestrama na prisutnosti i svemu što čine za bližnjeg u potrebi kao
i za sve ljude dobre volje.
Nakon euharistijskog slavlja
uslijedio je zajednički objed uz radosno druženje u dvorištu sestarske kuće.
S. Kata Karadža
