Božić je vrijeme koje, kao ni jedno drugo, potiče na radost, na darivanje…vrijeme koje iz većine ljudi izvlači ono najbolje, vrijeme kad svatko želi pokazati barem mali djelić dobrote prema drugome. I dobro je da je tako, samo što bismo to raspoloženje i osjetljivost prema drugima trebali prenijeti i na ostatak godine.
Predbožićno vrijeme i sami božićni dani i u zajednici sestara u Kloštru Ivaniću protekli su u znaku radosti, molitve, blizine, međusobne i s onima koje su najpotrebniji. Već s početkom Adventa u zajednici smo imale puno dobrih prijedloga na koji način se pripremiti za dolazak Božića kako nam ne bi promaklo ono bitno i kako se ne bismo zaustavili na izvanjskom ukrašavanju i blještavilu. Put kojim smo se pripravljale išao je preko svakodnevnih pozitivnih misli koje smo izvlačile, imena sestara koje smo svaki dan izvlačile i taj se dan posebno molile i mislile na tu sestru, cjelodnevnim klanjanjem u koja smo utkale potrebe naša zajednice, ali i mnogo šire, potrebe svih ljudi koji danas u svijetu žive s toliko patnje, nesigurnosti, straha… Nisu izostale ni pomoć i posjete najpotrebnijim obiteljima, bolesniima, starijima, osamljenima i susreti s njima. Lijepo je bilo doživjeti da su u posjete išle mlađe i starije sestre zajedno. Ti susreti su donijeli puno radosti kako članovima obitelji tako i sestrama koje su ih posjetile. Naše sestre su bile također dio velikog zbora, skup svih zborova župe, koji je imao koncert u predbožićno vrijeme. Veliku radost donijela su nam i djeca koja su na blagdan Nevine dječice došla razveseliti sestre u kloštarskoj zajednici. Naime, djeca iz OŠ braće Radića iz Kloštra Ivanića i djeca iz Župe sv. Obitelji iz Zagreba ujedinili su svoje snage i svojim programom razveselili starije sestre. Zbor koji vodi s. Jelica Dolić predstavio se mjuziklom i božićnim pjesmama, dok su djeca iz osnovne škole pod vodstvom s. Blaženke Marijanović i njihove učiteljice Kristine izvela pjesme i igrokaz o božićnim običajima. Uslijedilo je zajedničko druženje djece, njihovih roditelja i sestara u sestarskoj blagovaonici. Unatoč vremenu prehlada, gripa i izostanku mnoge djece, ugođaj je bio božićni, radostan. Mnogi su otišli s riječima „puno mi je, sestro, srce“. I nama sestrama je srce bilo puno istinskog zadovoljstva što smo mogli ugostiti one najmanje, a zauzvrat dobili pregršt radosti.
