Na dvadeset petu nedjelju kroz godinu, 24. rujna ove godine, nakon svečanog euharistijskog slavlja koje je predvodio župnik župe Rushooka fra Aphrodis Rumayika blagoslovili smo prostorije zgrade za pastoralni rad vjernika u filijali Kaina. Financijska sredstva za gradnju ove zgrade darovana su od Trikraljevske akcije preko Misijske središnjice Slovenije. U toj akciji, već tradicionalno, sudjeluju sve župe Slovenije i prikupljeni novac daruju za misije. Tako smo i mi, Školske sestre franjevke, imale mogućnost dobiti financijska sredstva i napraviti koristan prostor za vjernike ove župe koji nisu imali nikakav prostor za okupljanje. Kuća će prvenstveno služiti za pastoralni rad svećenika, sestara, vjeroučitelja i drugih odgovornih, kao što je rad sa mladima, odraslima, djecom i za druge potrebe župe. U radovima koji su trajali šest mjeseci sudjelovali su i vjernici koji su prikupljali kamenje za temelje. Bilo je predivno vidjeti djecu, žene, muškarce kako svatko nosi po jedan kamen da utka svoj dio u tu zgradu.
Slavlje je trajalo od ranog jutra sve do večeri, nikome nije puno smetalo što se kasnilo s početkom. Jutro je osvanulo sunčano i prelijepo, ispunjeno cvrkutom ptica. Sveta misa je bila jako svečana. Crkva je bila prepuna, a cijela zajednica vjernika je bila ispunjena radošću. Zbor je prelijepo pjevao, djeca plesala. I mi sestre smo se uključile, tako da je s. Kata pročitala prvo čitanje iz Knjige proroka Izaije na runyankore jeziku, s. Elizabeta je pjevala psalam Vječna je ljubav njegova na hrvatskom jeziku, a s. Ivka se angažirala oko prinosa darova.
U svojoj propovijedi župnik fra Aphrodis osvrnuo se na poruke misnih čitanja, na poseban način poruku evanđelja po Mateju koje donosi prispodobu o domaćinu i radnicima. Kazao je kako domaćin postupa zanimljivo sa radnicima na kraju dana. Mi, ako imamo koga u vrtu da radi, obično ga platimo po satu i damo koliko je bilo dogovoreno. U prispodobi je drugačije. Oni koji su došli u zadnji sat su primili istu plaću kao i oni prvi, koji su se zbog toga pobunili. „Zar je oko tvoje zlo što sam ja dobar“ – odgovor je domaćina onima koji su se pobunili. Poruka koju nam je župnik uputio jest da smo pred licem Božjim svi isti, bez razlike i pozvao da budemo osjetljivi jedni prema drugima.
Prinos darova je bio posebno svečan. Većina vjernika je donijela plodove zemlje, što je tko imao. Prostor ispred i oko oltara je bio ispunjen bananama, kikirikijem, grahom, zelenim povrćem i mnogim vrstama njihovog voća. Sve su to prinijeli uz ples i pjesmu.
Na kraju mise uslijedili su govori. Zajednici vjernika obratio se župnik ove župe te druge glavne i odgovorne osobe za mjesto Kaina. Svi govori su bili usmjereni na zahvalnost Bogu, dobročiniteljima i nama sestrama.
Uime zajednice sestara okupljenima se obratila s. Kata Karadža koja je, uz s. Uršu Marinčič, bila odgovorna za praćenje radova na spomenutoj zgradi. Vjernicima je kazala da su dobročinitelji iz Slovenije darovali financijska sredstva iz ljubavi prema potrebnijima i tako se odrekli, ne od svog suviška, neko cijeli srcem darovali ono što imaju. Zato je pozvala na zahvalnost i molitvu prema dobročiniteljima. Zahvalila je svima za predani rad, a posebno inženjeru i radnicima, kao i suradnicima i svima koji su na bilo koji način sudjelovali u gradnji. Sestra Kata je kazala kako su sestre bile oruđe u Božjim rukama preko dobročinitelja iz Slovenije kako bi pomogle narodu u misiji u kojoj djeluju. Također je pozvala vjernike na molitvu za dobročinitelje. Pozdravila je i zahvalila na podršci s. Bogdani Markić i s. Marti Čović, sestrama Kćeri Božje ljubavi, koje su sudjelovale na ovom slavlju. Svoje obraćanje završila je riječima psalma 127: Ako Gospodin kuću ne gradi uzalud se muče graditelji, ako Gospodin kuću ne čuva uzalud stražar bdi.
Na koncu euharistijskog slavlja uputili smo se prema novosagrađenoj zgradi koju je župnik blagoslovio. Radost ljudi je bila vidljiva, plesali su do iznemoglosti. Na kraju je inženjer Niwagaba Fred simbolično ključeve pastoralnog doma predao s. Kati, a ona župniku, te na koncu župnik vjeroučitelju Fidelisu koji će voditi brigu o zgradi.
Uslijedilo je zajedničko druženje i ručak te nogometna utakmica žena. Zanimljivo je bilo vidjeti žene kako igraju bose, bez posebne sportske opreme. Nakon dugog i predivnog dana program je priveden kraju molitvom zahvale u večernjim satima.
U znak zahvalnosti vjernici su nas obdarili lijepim košaricama koje su oni pravili, zatim povrćem i jednom lijepom prostirkom napravljenu od posebnog materijala. Između darova dirljivo je bilo vidjeti samo jedno jaje. Na naše iznenađenje darovali su nam i 15 kg kikirikija u vreći te su nam žene i djeca otpjevali pjesme zahvalnosti i priznanja.
Iako mnogi ne znaju za naše male zemlje kao što su Slovenija, Hrvatska, Bosna i Hercegovina danas smo ljudima preko ovog velikog dara dali do znanja kako male zemlje imaju veliko srce. Zato je danas ponajviše odzvanjala riječ hvala puno – webare munonga (na našem lokalnm jeziku runyankore) ili thank you very much, posebno dobročiniteljima Slovenije.
s. Kata Karadža
