”Draga mladeži!

Sve vas srdačno pozdravljam! Osobito sam zadovoljan što sam ovdje s vama, na ovom povijesnom trgu koji je srce grada Zagreba. Ovaj je trg mjesto susreta i komunikacije, na kojemu često prevladava žamor i svakodnevna vreva. A sada, vaša ga nazočnost gotovo pretvara u „hram“, čiji je svod samo nebo, koje se večeras čini kao da se naginje nad nas. U tišini želimo primiti Riječ Božju koja je naviještena, kako bi prosvijetlila naš um i zagrijala naše srce.”

To su riječi koje je papa Benedikt uputio mladima okupljenima na Trgu bana Jelačića na početku molitvenog bdijenja. A radost, pjesma, ples, oduševljenje, zanos su riječi kojima bih ja mogla opisati raspoloženje koje je vladalo prilikom tog susreta. Biti sudionik tog molitvenog bdijenja te programa koji mu je prethodio na Zrinjevcu i na trgu jest doživljaj koji se ne može opisati. Može li se riječima opisati trenutak kad u srcu Zagreba 25 000 mladih kleči i moli se pred Presvetim Oltarskim Sakramentom u tolikoj tišini da se čuje cvrkut ptica? Ja ne mogu. Stoga citiram riječi Nine Raspudića o ovom susretu: ”O pastoralnoj dimenziji posjeta Benedikta XVI i duhovnim plodovima ovog posjeta tek će se pisati. Čini mi se da će ipak više od svih mudrih riječi i lijepih pjesama odjekivati one čudesne minute tišine prilikom klanjanja Presvetom oltarskom sakramentu na Trgu Bana Jelačića. Dramatičan, mističan trenutak, kap svetosti u banalnoj profanosti Trga i njegove opterećene simbolike, trenutak u kojem je izgledalo kao da se nešto konačno prelomilo i nakon kojeg vjerniku nije teško povjerovati da će nam svima konačno krenuti, barem malo, nabolje.”

Hvala ti, Sveti Oče!

S. Maja Ivković