Duhovne vježbe od 28. veljače do 6. ožujka 2014. godine održane su u našem Duhovnom centru u Bugojnu za skupinu sestara. Voditelj je bio fra Josip Jozić, profesor na Franjevačkoj teologiji u Sarajevu. Duhovne vježbe su održane polazeći od najnovije enciklike Lumen fidei, koja oslovljava pojedine teme života u vjeri kroz povijest spasenja. Svjetlo vjere jest mala iskra onoga što potiče na razmišljanje o čovjekovu odnosu s Bogom i s ljudima. Na biblijskim likovima i biblijskim scenama, te na primjerima iz života, pokušali smo promotriti pojedine teme koje su i danas aktualne, a do kojih se možda ponekad malo drži ili ih se smatra nediskutabilnim.
Tako smo govorili o vjeri i intimi, i zaključili da poput Abrahama vjera pomaže čovjeku da iziđe iz sebe i otvori se nepoznatome. Ista otvorenost potrebna je u razumijevanju u vjeri vlastite patnje i patnje drugih, u kojoj se prepoznaje lice Božje. Na putu prema nepoznatome susreću nas sumnje u vjeri, koje mogu biti i plodonosne, jer nismo slijepi vjernici, nego vjernici s razumom koji nas potiče na pavlovsko raspoznavanje duhova. Često se teško mirimo s određenim činjenicama i činjeničnim stanjem u našem životu, te smo skloni pribjegavanju metodama olakšanja ili lažnoj utjesi, koja se u povijesti spasenja očitovala u lažnim božanstvima, a ima ih dosta. Zato smo u naslovu o odnosu vjere i istine pokušali vidjeti kako vjera pročišćava i pomaže našem odnosu s Bogom. Današnja je česta tema, osobito u pitanju nerješivih životnih dilema, odsutnost Boga ili Božja šutnja. Kako se u tim trenucima nositi, te kako u onim u kojima se zbog toga i drugih nedaća osjećamo sami progovorili smo u temama Vjera i odsutni Bog, te Vjera i samoća. Za redovnike kao i ostale kršćane bitan je odnos s Bogom, kao i odnos s ljudima. Što vjera nudi po pitanju naših relacija s drugima, te koji je smisao i onda kada se čini da ni vjera ne pomaže u teškim sumnjama malo smo promotrili u našim naslovima – Vjera i relacije te Vjera i smisao, i otkrili da je u relacijama vrijedna istina, a u borbi sa smislom ono odgovorno i životno DA pa čak i sumnjivoj zbilji. Na kraju smo vidjeli smisao pavlovskog blagoslova, u svim ovim dosad spomenutim činjenicama: Bog blagoslivlja u nebu one koji pate tako što im se otkriva u licima patnika, one koji sumnjaju jer ih sumnjom izvodi na jačanje vjere, one koji se bore s neistinama i lažnim bogovima tako što im otkriva da je istina nešto trajno i neprolazno, one koji osjećaju Božju daljinu i šutnju, tako što ih dariva darom osluškivanja, one koji se osjećaju sami tako što im na Isusovu primjeru pokazuje što znači „gubiti“, one koji u svom životu imaju problema u relacijama tako što im otkriva iskrenost ljubavi, one koji se bore sa smislom tako što im otkriva mogućnost pristajanja i uz nejasnu zbilju.
Ove vjerske činjenice: da se Bog objavljuje, da se može prepoznati u patnji, da nam nudi dar razlikovanja duhova, da nam otkriva neodrživost lažnih božanstava, da nam daruje mogućnost osluškivanja, da i u gubitku možemo ostvariti duhovno zajedništvo s njim, da pokazuje stalnu i iskrenu ljubav, te da i pomućenoj zbilji – besmislu – možemo reći Da. DA našega života otvara mogućnost susretu sa živim Bogom.
s. Nikolina Mišković
