Uza sve
darove Duha Svetoga, nekako nam odudara na kraju ovaj zadnji – strah Božji.
Meni savršeno odgovara to što je na zadnjem mjestu jer kao da nam Bog želi
reći: „Dao sam ti ovih 6 darova i ovim zadnjim te samo želim podsjetiti od koga
si ih primio.“ Često se nazivamo djecom Božjom, pokušajmo se sjetiti, kada smo
i sami bili djeca svojih roditelja, kada nam se najčešće javljao strah?
Uglavnom je to bilo kada bismo pogriješili, jer dobro smo znali što smijemo a
što ne smijemo.
Pravi strah
se može pojaviti samo ako znamo razlučiti dobro od zla, ako znamo da ćemo
nekomu odgovarati za sve što učinimo. Tako Mojsije u knjizi Izlaska, nakon što
na brdu Sinaju Izraelskom narodu iznosi 10 Božjih zapovijedi kaže: „Ne bojte
se“, reče Mojsije narodu. „Bog je došao da vas samo iskuša; da strah pred njim
ostane s vama te da ne griješite.“ (Izl 20,20) Eto zašto nam je potreban
strah Gospodnji – da ne griješimo.
Kada bismo
prepoznali u sebi dar straha Božjega, nijedan strah više ne bi nama mogao
ovladati, sve ono što na zemlji izgleda strašno, pa čak i sama smrt izgledala
bi nam kao Božji dar. O tome nam svjedoči i knjiga o Jobu, koja kaže da je Job
bio „čovjek neporočan i pravedan: bojao se Boga i klonio zla.“ (Job 1,1) Upravo
taj strah Božji pomogao mu je da ostane vjeran do kraja, bez obzira na svu
patnju i nevolje kroz koje je morao proći. Ne znam koji bi se to vjernik još
mogao bojati Boga jer misli da će ga kazniti, kada nas On neprestano poziva na
pomirenje, želi da Ga upoznamo, da s njime podijelimo sve što nas tišti, pa i
ono zlo koje nas od iskona prati… Gospodin ne čeka da izvrši kaznu nego da
oprosti. Na nama je da u strahu Božjemu prepoznamo želju za udaljavanjem od
grijeha i približavanjem k Bogu.
Molitva za dar straha Božjega:
Neka Gospodine Duh svetoga straha
obuzme čitavo naše biće kako bismo slavili Tvoju dobrotu i s Tobom pomireni
iščekivali tvoj slavni dolazak…Tvoje savršenstvo obznanjeno nam je u ovih 7
darova, jer što bi nam mogao dati da ti sam ne posjeduješ. Zato ti hvala što si
se sav razdao za nas i što nas neprestano vraćaš u svoje krilo. Amen!
s. Marina
Jurišić
