Velikodušnost
je plemenita osobina koja nas potiče da usrećujemo druge nesebičnim i
širokogrudnim davanjem. Hebrejska riječ nadiv koja je u Iz 32,8
prevedena s velikodušan može značiti
i dragovoljan ili plemenit. Grčka imenica haplótes u
osnovi znači jednostavnost.
Velikodušnost se izražava na različite načine. To može biti darežljivost,
nesebičnost, širokogrudnost, milosrđe, dobrota, plemenitost…
Često znamo reći i čuti kako je netko velikodušan ili pak kako netko ima dobru
dušu ili kako je neka osoba dobra ko’ kruh… Ali isto tako često znamo reći i
čuti kako se ne isplati biti dobar, velikodušan, plemenit, darežljiv, jer
najčešće to biva neuzvraćeno, pogrešno protumačeno i sl. No, ipak znamo da iako
vlada ovakav mentalitet u društvu i općenito u svijetu, možemo naći uzore i
primjere koji nam svjedoče o velikodušnosti, plemenitosti, dobroti, milosrđu,
ljubavi, požrtvovnosti i isplativosti takvog načina života i
ponašanja. Majka Terezija o velikodušnosti kaže: “Budite velikodušni prema
onima koji su u lošijoj situaciji nego vi. Ali zapamtite, nije toliko stvar u
davanju koliko u davanju s ljubavlju.”
Ljubav je
usko povezana s ovom vrlinom tj. plodom Duha Svetoga. Sv. Pavao u Poslanici
Korinćanima u poznatom Hvalospjevu ljubavi kaže ljubav
je velikodušna… Sam Isus poučava nas ovoj vrlini i svojim životom svjedoči
da ljubav je velikodušna. U brojnim prispodobama možemo naći
primjere velikodušnosti, bezuvjetne ljubavi, milosrđa, davanja… Siromašna
udovica koju spominje evanđelist Marko zoran je primjer velikodušnosti i
davanja svega onoga što ima i posjeduje, bez mrmljanja, prigovaranja i čekanja
neke ljudske pohvale i pljeskanja. Ona je znala da je blaženije davati
nego primati. I Isus koji je ovo promatrao ostaje na neki način zadivljen njenom gestom i kaže svojim
učenicima: “Doista, kažem vam, ova je sirota udovica ubacila više od
svih koji ubacuju u riznicu…”
Drugi
primjer koji mi se čini prikladan i povezan s ovom vrlinom jest opisan u
Matejevom evanđelju o radnicima posljednjeg sata. Jedni dođoše
o trećoj uri, drugi o šestoj i devetoj, zatim posljednji dođoše o jedanaestoj
uri te svi primiše jednaku plaću. Ovi koji su radili u vinogradu cijeli dan i
podnijeli svu žegu i težinu rada dobivaju istu plaću kao i oni koji su radili
nešto malo tj. jednu uru. Nije to baš shvatljivo gledajući iz naše ljudske uske
i skučene perspektive. Zašto bi netko tko nije napravio istu količinu posla ili
ako se nije trudio i mučio onoliko koliko ja dobio istu nagradu? Ne radi se
ovdje o nepravednosti i površnosti gospodara vinograda, niti o
podržavanju lijenosti. Ovom prispodobom želi se reći koliko je Bog velikodušan
i dobar, pun ljubavi i milosrđa, te koliko čovjek može biti uskogrudan,
sebičan, pohlepan, gramzljiv… Istina, ne treba sada ovo uzeti zdravo za gotovo
i misliti kako je ispravno davati jednaku plaću i onom koji radi dva sata i
onom koji radi osam sati. Cilj prispodobe jest potaknuti osobu na velikodušnost
i nesebičnost, te nemati zlo oko ako je netko dobar i iskazuje milosrđe svakoj
osobi bez obzira tko i što ona bila i bez obzira koliko, gdje i što radila.
Sljedeći
primjer koji možda najbolje opisuje Oca nebeskog, Njegovu ljubav, milosrđe,
plemenitost, velikodušnost i dobrotu, jest onaj o izgubljenom sinu o
kojem piše evanđelist Luka. Ova prispodoba izriče jednu veliku teološku istinu
da Bog ljubi sve ljude, i one koji su izgubljeni i one koji to nisu. Otac
bezprigovorno i velikodušno prima sina koji mu se vraća. Iskazuje mu ljubav i
veseli se zbog njegova povratka. Nasuprot očevu stavu, stariji sin koji bijaše
cijelo vrijeme s ocem, poštivajući ga i radeći, sada zavidno, sebično i
uskogrudno gleda na svoga brata i ljuti se na oca. Otac mu pokušava obrazložiti
svoj stav logikom ljubavi koju on zapravo niti razumije niti prihvaća: “Sinko,
ti si uvijek sa mnom i sve moje – tvoje je. No, trebalo se veseliti i radovati
jer ovaj tvoj brat bijaše mrtav i oživje, izgubljen i nađe se!” Bez
obzira na ponašanje i mlađeg i starijeg sina, Otac im nudi zajedništvo s njim u
njegovu domu. Slobodni su prihvatiti ili odbiti velikodušni poziv Oca koji ih
ni na što ne prisiljava, već im daje dio koji traže. Ipak,
uvijek treba imati na umu da Otac svakoga čeka i uvijek nam izlazi u susret čim
nas ugleda.
Postoje još
brojni primjeri u Svetom Pismu i brojne definicije o velikodušnosti koje možemo
nizati jednu za drugim. Ali to nije cilj. Važno je iščitati poruku iz svakog
primjera koje sam ovdje navela, a uvelike govore o plodu Duha Svetoga –
velikodušnosti, ali i iz onih primjera koji su ostali na stranicama Biblije.
Velikodušni
ne možemo biti samo nekad, jer to nije velikodušnost.
Velikodušni
ne možemo biti samo prema nekima, jer to nije velikodušnost.
Velikodušni
ne možemo biti samo kad nam odgovara, jer to nije velikodušnost.
Molitva za velikodušnost:
Isuse Kriste, Ti koji si Uskrsnuće,
Put, Istina i Život vodi nas putem spasenja. Neka Tvoj Duh prožme i preobrazi
cijelo naše biće, te daj da prihvatimo i velikodušno odgovorimo na Tvoj poziv
ljubavi.
s. Nikolina Mišković
