Vrhbosanska katolička bogoslovija je i ove godine bila
domaćin godišnjeg susreta animatora liturgijskog pjevanja i sviranja
Vrhbosanske nadbiskupije, održanog 25. veljače 2017. u prijepodnevnim satima, u
dvorani Pavla VI. Susretu se odazvalo devetnaest sudionika: svećenika, redovnica,
te laika koji animiraju pjevanje i sviranje u svojim župama. Na susretu su bile
i naše sestre, s. Gizela Dolić i s. Mira Bliznac. Susret je započeo molitvom i
uvodnim pozdravom koji je, u ime nadbiskupa metropolita vrhbosanskog kardinala
Vinka Puljića, izrekao vlč. Marko Stanušić, koordinator za crkveno-liturgijsku
glazbu Vrhbosanske nadbiskupije.
Prvo predavanje imao je dr. fra
Slavko Topić, gvardijan na Bistriku i profesor liturgijske glazbe na
Franjevačkoj teologiji, na temu: Himni i
sekvence u hrvatskoj pučkoj pjesmarici. Fra Slavko je u svom izlaganju kazao
da je himan prastara strofska pjesma na izvornom latinskom jeziku. Himan je
pjesma na slavu Bogu. Sv. Augustin (354.-430.) u svom djelu De Musica kaže: Da bi neka pjesma bila himan, mora ispuniti
tri uvjeta: bît himna je da slavi, i to da slavi Boga, i napokon, da to čini
pjevanjem („et laudem, et Dei, et canticum“). Najstarija i najpoznatija dva
himna u rimskoj tradiciji su: Gloria in
excelsis Deo – Slava Bogu na visini i Te Deum laudamus – Tebe Boga hvalimo.
Sveti Ambrozije (340.- 397.) je kao milanski biskup bio pradavni preteča II.
vatikanskog sabora u obnovi liturgije i usavršavanju pučkoga pjevanja i
usavršavanju tj. oblikovanju crkvenoga himna. Cilj mu je bio da cijela
okupljena zajednica pjeva. Pjevajući himne, puk je aktivno sudjelovao kod
misnih i liturgijskih slavlja. Stoga ih valja što bolje upoznati kako bismo ih
pjevali s više razumijevanja i ljubavi, hraneći tako svoju dušu i svoju vjeru
njihovom istinom i njihovom ljepotom. To je također glavni cilj i postulat
današnje obnovljene liturgije, između ostalog naglasio je fra Slavko.
Govoreći o sekvencama, fra Slavko
je istakao da je sekvenca počela u Crkvi a završila u svijetu. Od nekoliko
tisuća sekvenci, koliko ih je bilo do Tridentinskog sabora (1545. – 1563.),
koji je čistio liturgiju od svjetovnih elemenata, danas ih je ostalo samo pet: uskrsna Victimae paschali laudes (Žrtvi
uskrsnici slavu), duhovska Veni Sancte Spiritus (O dođi, Stvorče), tijelovska
Lauda Sion Salvatorem (Hvali, Sion Spasitelja) i pokojnička Dies irae, dies
illa (U dan onaj, u dan gnjeva). Kasnije je 1727. godine
pridodana korizmeno-marijanska sekvenca Stabat
Mater (Stala Majka).
Govoreći
u drugom izlaganju na temu: Stanje
tiskanja novog Kantuala, fra Slavko je istakao da je to nacionalna sramota
hrvatskoga naroda jer se, unatoč već davno odrađenom poslu tj, pripravi za
tisak, novi Kantual, zbog nekih visokih crkvenih krugova u Zagrebu, koji su u
biti zaustavili tiskanje, novi Kantual još nije pojavio u javnosti. Šteta
da se nije moglo naći rješenje, iako su potrebe velike, naglasio je fra Slavko.
Nakon stanke uslijedilo je treće
predavanje na temu: Povijest orgulja u
Bosni i Hercegovini i prikaz orgulja u Vrhbosanskoj nadbiskupiji, koje je
imao vlč. Marko Stanušić, regens chori sarajevske prvostolnice i
predavač liturgijske glazbe na KBF-u u Sarajevu. Predavač je najprije u
nekoliko rečenica govorio o povijesti orgulja općenito, a zatim o povijesti
orgulja u BiH. Prve crkvene orgulje koje se u Bosni spominju, imala je
franjevačka samostanska i župna crkva u Fojnici 1801. godine. Glavni razlog
zašto nalazimo crkvene orgulje u BiH tako kasno jest pad Bosne pod otomansku
vlast (1463.-1878.), koja je ostala u Bosni punih 415 godina i koja nije
dozvoljavala gradnju crkava od čvrstog materijala, a postojeće su u više
navrata rušene i paljene. Dolaskom Austrougarske-Monarhije stanje se bitno
popravlja, naglasio je vlč. Stanušić. Od predratnih 27 orgulja u Vrhbosanskoj
nadbiskupiji, danas ih imamo 12 više, tj. 39 orgulja. To je ohrabrujući podatak
koji nam ulijeva nadu da će liturgijsko pjevanje i sviranje i dalje biti
prisutno u našoj Nadbiskupiji, između ostalog naglasio je vlč. Stanušić. Zatim
je predavač u slici i riječi predstavio svih 39 orgulja, a isto tako i one koje
su u zadnjem ratu uništene.
Bilo
je još govora o predstojećem XV. susretu liturgijskih zborova Vrhbosanske
nadbiskupije koji će se održati 13. svibnja. Susret je završio zajedničkim
objedom u bogoslovskoj blagovaonici. (kta/vrhbosanska-nadbiskupija.org/ssf)
