U
Biskupijskom duhovno pastoralnom centru „Sv. Josip“ u župi Lištani 27. kolovoza 2016. održan je susret
vjeroučitelja Banjolučke biskupije. Na susretu su sudjelovale i naše sestre
vjeroučiteljice, s. Marija Mihaljević, s. Sara Miloloža i s. Matea Subašić.
Prigodnu
riječ dobrodošlice svim nazočnim vjeroučiteljima uputio je don Marko Vidović,
predstojnik Katehetskog ureda Banjolučke biskupije i predao uvodnu riječ
pomoćnom biskupu banjolučkom mons. Marku Semrenu. Meditativno-molitvenim
sadržajem vezanim uz navještaj Božje riječi biskup Semren je zahvalio svim
vjeroučiteljima na njihovu radu, pozivu, poslanju i svemu što znače Crkvi i
narodu.
Nakon
pozdrava uslijedilo je predavanje naše sestre, dr. sc. Kate s. Amabilis Jurić,
više asistentice na Katoličkom bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu na
temu Vjeroučitelj – svjedok života preobraženog Božjom prisutnošću. Među
ostalim, s. Amabilis je naglasila kako se danas s pravom može govoriti o
duhovnosti vjeroučitelja laika kao što se npr. govori o benediktinskoj,
franjevačkoj, isusovačkoj, salezijanskoj i sličnim duhovnostima. Naime, radi se
o tzv. funkcionalnoj duhovnosti koja je u službi vjeroučiteljeva
poučavanja djelovanja u školi i u župnoj zajednici. Specifičnost
vjeroučiteljeve duhovnosti od njega zahtijeva da zna konkretizirati duhovni
život kršćanina upravo kroz svoj vjeroučiteljski poziv i djelovanje te
adekvatno odgovoriti zahtjevima koji iz njega proizlaze. Budući da je
vjeroučitelj, bilo da svoju službu vrši u školi ili župnoj zajednici, pozvan
iznad svega naviještati, odnosno poučavati Božju riječ, poznati francuski
katehetičar Joseph Colomb duhovnost vjeroučitelja laika smješta unutar
teologalnih kreposti (vjere, nade i ljubavi) u službi Božje riječi, kao i u
službi vjeroučenika odnosno ljudi koji slušaju Poruku.
Što se tiče vjere, kao temeljne teologalne kreposti
kršćanskoga života, J. Colomb nabraja pet bitnih elemenata duhovno vjerničkoga
života svakog vjeroučitelja: kontemplaciju, biblijsku, liturgijsku,
teološku i crkvenu pobožnost (život po Bogu), koji su neophodno
potrebni za konkretizaciju njegove duhovnosti. Vjeroučiteljeva aktivnost nužno
treba izrastati iz meditacije i kontemplacije Božjeg djelovanja koje spašava
svijet po svojoj Riječi te iz nutarnjeg prihvaćanja Božje volje, divljenja i
zahvaljivanja čudesnim Božjim zahvatima kroz povijest spasenja. No, ukoliko
vjeroučitelj za pripremu vjeronaučnog sata ili neke druge vjeronaučne
aktivnosti ne uzme dovoljno vremena za meditaciju i kontemplaciju sadržaja u
tišini te ako pri tom zaboravi slušati dubinu poruke, Colomb tvrdi, da
će ubrzo postat nevjeran svom vlastitom pozivu, odvajajući se tako od izvora
svoga vjeroučiteljskog djelovanja.
Što se tiče teologalne kreposti nade,
radi se o kreposti kojom se nadvladaju zapreke na koje vjeroučitelj nailazi u
svom djelovanju.
Teologalna krepost ljubavi osposobljuje vjeroučitelja
da uloži sav trud u spoznavanju i slavljenju Boga iznad svega: njegov bitni čin
ljubavi sastojat će se u revnosti da se Boga upozna i uzljubi svim srcem, svom
dušom, svim umom.
Kad je riječ
o teologalnim krepostima u službi onih kojima se naviješta Poruka, J. Colomb navodi sljedeće teologalne stavove: pogled
vjere, nade i ljubavi prema bližnjemu, vjeroučeniku odnosno svakom čovjeku
kojemu je Poruka upućena.(…)
Zaključno je
svoje predavanje s. Amabilis završila konstatacijom da samo onaj vjeroučitelj
koji se svakodnevno druži s Božjom riječju postaje svjedok života preobraženog
Božjom prisutnošću. Nakon predavanja sestra je prigodnom meditacijom Novi
početak zaželjela vjeroučiteljima sretan i blagoslovljen početak nove
školske godine uz molitvenu podršku.
Susret je
završio predstojnik Katehetskog ureda don Marko kratkim informacijama i
dogovorima za nastupajuću školsku godinu te ugodnim zajedničkim blagovanjem u
blagovaonici duhovno pastoralnog centra »sv. Josip«. (kta/ssf)
