„Dok se jednom oko
njega gurao narod da čuje riječ Božju, stajaše on pokraj Genezaretskog jezera.
Spazi dvije lađe gdje stoje uz obalu; ribari bili izašli iz njih i ispirali
mreže. Uđe u jednu od tih lađa: bila je Šimunova pa zamoli Šimuna da malo
otisne od kraja. Sjedne te iz lađe poučavaše mnoštvo.
Kada dovrši pouku, reče Šimunu: ‘Izvezi na
pučinu i bacite mreže za lov.’ Odgovori Šimun: ‘Učitelju, svu smo se noć
trudili i ništa ne ulovismo, ali na tvoju riječ bacit ću mrežu.’ Učiniše tako
te uhvatiše veoma mnogo riba; mreže im se gotovo razdirale. Mahnuše drugovima
na drugoj lađi da im dođu pomoći. Oni odoše i napuniše obje lađe, umalo im ne
potonuše.
Vidjevši to, Šimun Petar pade do nogu
Isusovih govoreći: ‘Idi od mene! Grešan sam čovjek, Gospodine!’ Zbog lovine
riba što ih uloviše bijaše se zapanjio on i svi koji bijahu s njime, a tako i
Jakov i Ivan, Zebedejevi sinovi, drugovi Šimunovi. Isus reče Šimunu: ‘Ne boj
se! Odsada ćeš loviti ljude!’ Oni izvukoše lađe na kopno, ostaviše sve i pođoše
za njim“ (Lk 5, 1-11).
Tko je
imao priliku hodočastiti u Svetu Zemlju ne može ostati ravnodušan kad dođe na
Genezaretsko jezero, kao ni na sva druga sveta mjesta. Osobno sam imala milost
hodočašća u Svetu Zemlju u prigodi moje 25. obljetnice redovničkog života. Na
tim mjestima čovjeka prožima posebna blizina, toplina jer mjesto na kojem stoji
je sveto tlo. Koju milost Gospodin
daje grešnom ljudskom biću da hodi i stoji gdje je On stajao ili hodio?! Ta spoznaja
poziva na svetost. Susret sa svetim mjestima bude u čovjeku čežnju za
promjenom.
Nadalje,
kako se na tim mjestima ne pitati o svome pozivu, pozivu nasljedovati stope Gospodina našega Isusa Krista? U ljudskom biću
se budi onaj osjećaj poziva koji je bio sigurno prisutan i kod poziva prva četiri
učenika. Bio je to poziv odmah, bez odlaganja,
bez isprike ‘dok završim posao’! Slušajući Isusov govor, slušajući njegovo
propovijedanje promijenilo je zasigurno put prvih Isusovih učenika kao i puteve
mnogih ljudi koji su se odazivali na Njegov poziv kroz stoljeća. Sveto mjesto
je i mjesto učvršćivanja osobnog poziva.
No,
zaustavimo se na ulomku Lukina evanđelja. Pokušajmo ga promatrati kroz tri
momenta.
U
prvom promatramo ambijent svetog mjesta gdje se Isus nalazi među mnoštvom
naroda. Zasigurno to mnoštvo bilo je žedno riječi, željno slušanja. Isus je morao
osjetiti guranje mnoštva kako bi mu se što više približili i kako bi ga što bolje
čuli u Njegovoj nauci, u Njegovoj poruci. Osjeća se čežnja ljudskog srca za
Bogom. Predivna slika!
Evanđelje
navodi i ribare koji rade svoj uobičajeni posao – ispiraju mreže. Dok obavljaju
posao i oni slušaju neobičnog propovjednika koji plijeni pozornost mnoštva, pa
i njihovu unatoč poslu koji su radili. Isus ima oko za sve. Vidi mnoštvo, a
izvan mnoštva spazi dvije lađe uz
obalu. Pretpostaviti je da Isus s točnom nakanom prilazi lađama i ribarima.
Ulazi – zanimljivo ne pita može li ući! – u Šimunovu lađu, želi im svratiti
pozornost sa rada na slušanje. Slušanje prelazi u razgovor. Zamoli Šimuna da
malo otisne na pučinu i Šimun ga (po)sluša. Sklad uzajamnog slušanja! Šimun
sluša Isusa, a Isus iskazuje povjerenje Šimunu.
Slika
je to poziva upućena svakom: slušati i čuti Riječ Božju, Riječ koja je nekoć
naviještena mnoštvu naroda na Genezaretskom jezeru, a koja je danas upućena meni. U nastavku se razvija razgovor
između Isusa i Šimuna; danas Isusa i mene. Je li Šimun bio svjestan Isusovih
riječi? Je li to poziv? A ja? Završena je pouka upućena mnoštvu. Obraća se Šimunu osobno,
izravno: izvezi na pučinu i bacite mreže za lov. Jasno je da Šimun ne
razumije Isusove riječi jer mu objašnjava kako su cijelu noć lovili i ništa
nisu ulovili. Ono što je ovdje bitno jest da je Šimun, unatoč nejasnoći,
spremno rekao: ali na tvoju riječ bacit
ću mrežu. Očita je Šimunova poslušnost koja spremno izriče da, evo me – na tvoju riječ, Gospodine.
Šimun priznaje Isusa Učiteljem, potpuno se predaje u službu. Rezultat – veliki
ulov, toliko velik da je potrebna pomoć ribara druge lađe. Oni također slušaju,
čuju da ih netko treba, došli su,
odazvali se, povjerovali i imali dobar ulov. Pomoć, uzajamnost i povezanost –
kakve rezultate donosi!
Kada vjerujem
Riječi Božjoj mreža ne može ostati prazna, mreža život se puni preobilno, a time
i naše biće se ispunja Božjom riječi. Potpuno predanje i služenje je znak da
smo čuli Kristov navještaj, Kristov poziv upućen – i mnoštvu i pojedincu.
Slušanje
i dijalog dovode Šimuna u stanje prepoznavanja svoje ljudske slabosti i ljudske
nesavršenosti. Šimunov primjer nas uči da je potrebno prepoznati i priznati
stanje svoje nedovršenosti. Potiče nas da pred Isusa stanemo i da se odazovemo
onakvi kakvi jesmo. On je u stanju našu nesavršenost ispuniti svojom milosrdnom
ljubavlju.
S
početka rekoh da u Svetoj Zemlji se
učvršćuje vjera. No svako mjesto gdje je čovjek pred Bogom u stanju slušanja,
osluškivanja, propitkivanja i odziva je njegova
sveta zemlja. U toj i na toj zemlji čovjek se jedino može Bogu predati u
potpunosti. Hoću li biti samo hodočasnik
Svete Zemlje ili ću postati sveto
mjesto Božje prisutnosti – ovisi o meni.
Izazov današnjeg ulomka!
S.
Kata Karadža
