U
vremenu od 16 do 20 sati sudionici su promišljali nad Božjom riječi koju je
liturgija dana ponudila. Tema Ja sam! Ne bojte se!povela je sudionike
na put otkrivanja poruke biblijskog govora i primjene u svakodnevni život. Kako
životna svakodnevnica sve više dovodi u pitanje vrijednosti koje svakog
vjernika održavaju čvrsto na nogama, tako je ova tema potakla sudionike na
propitivanje o povjerenju i vjeri, o radosti i miru, te o Isusu koji nam
dolazi, koji je tu s nama i po nama u svijetu. Pitanje što je s vjerom koja
ostavlja na licu i u srcu žalost, tugu i tjeskobu, potaknulo je još više
promišljanje i dijalog. U svojim poticajima  s.Vlatka je pokušala kroz
egzegezu Ivanova evanđelja staviti naglasak na važnost Riječi za svakoga od nas
i još više na važnost čitanja i poniranja u bitnu poruku Riječi koja nam se
naviješta svakodnevno. Nazočni sudionici su kroz čitanje i otkrivanje riječi
metodom Lectio divina otkrivali važnost i vrijednost pročitane riječi, ali i
nedostatke u našem svakodnevnom susretu s tom riječju.

Nakon
promišljanja i susreta s Isusom po Riječi, nastavili smo susret s Isusom u
Presvetom sakramentu. Molitva klanjanja i zahvaljivanja za dar vjere i snagu
vjere bila je i priprava za svetu misu, susret s Isusom u Euharistiji. Misu je
predslavio fra Željko Janjić, OFM, koji je u svojem nagovoru vrlo slikovito
tumačio poruku Ivanova evanđelja Ne bojte se! Ja sam! Možemo li i
mi na poleđini svoje slike napisati iste riječi? I ovo pitanje i promišljanje
povelo nas je u našu duhovnu stvarnost i naš odnos prema drugome na svim
razinama.

U
pripremi za svetkovinu Duhova svatko o sudionika dobio je poticajni tekst i
molitvu za dar Duha Svetoga. U osvrtu nakon mise, sudionici su zahvalili
sestrama što su im ponudile ovakve susrete i zamolile da ih organizirau
redovito kao pomoć u duhovnoj izgradnji i poticaj rasvjetljenja u životnim
večerima i smrknućima, valovima i vjetrovima! Sudionici su bili iz različitih
župskih zajednica i krajeva. Na završetku fra Željko je blagoslovio sve nazočne
te pozvao da blagoslovimo jedni druge! U ozračju radosnog blagoslivljanja
odlazili smo svojim kućama ne gledajući na vrijeme. Osobito mi je ostala
rečenica jedne sudionice: eto to su naše sestre franjevke! Iz tih riječi sam
pročitala njihova očekivanja i naše poslanje. Ne stati nego ići jer od Isusova
uskrsnuća ništa nije više kao što je bilo! Promjenilo se sve. I Petar i Marija
i Jeruzalem. I čitav svijet se promijenio i čeka da se promijenim i ja!

S.Vlatka
Dujmović