„Ovaj se pontifikat ne može ocjenjivati sociološko-političkim
kategorijama ‘desni-lijevi’, jer ih je sasvim iskorijenio“
Zahvalnost Sinodi jer je očitovala
ljubav za obitelj – izrazio je torinski sociolog Massimo Introvigne,
dopredsjednik Talijanskoga katoličkog saveza i predsjednik odborâ „Da,
obitelji“. Sinodski odlomak, s nejasnim riječima, o rastavljenima i ponovo
oženjenima, tek jedna stranica dokumenta u odnosu na široki opis ljepote braka,
privukao je veliku pozornosti; gotovo je posve zasjenio hvalospjev obitelji i
razvidnu potvrdu braka, samo između muškarca i žene.
Profesor je Introvigne istaknuo tri
sinodske izjave o prijepornim temama rodne ideologije i istospolnih zajednica.
Prva je da Crkva, kako vele sinodski oci, uopće ne prihvaća „ni najmanju
usporedbu između istospolnih zajednica i Božjega nacrta o braku i obitelji“.
Nije samo odbačen „istospolni „brak“ – tvrdi sociolog – nego i najmanja
sličnost ili „daleka“ analogija. Druga, „nema uzmicanja pred onima koji Crkvu
nastoje zastrašiti, naprasno tvrdeći da rodna teorija ne postoji“. Introvigne
podsjeća kako dokument u 8. članku veli „da današnji izraženi kulturni izazov
proizlazi iz ideologije rodne teorije koja niječe uzajamni reciprocitet između
muškarca i žene“, jer, prema Sinodi, „obitelji oduzima antropološki temelj“, a
očituje se u neprihvatljivim „odgojnim nacrtima i zakonodavnim odrednicama“.
Treće, Introvigne upozorava na 58.
članak završnoga dokumenta, koji navodi kako se u školama „često promiču modeli
suprotni kršćanskom viđenju obitelji“. Spolnost je često odvojena od projekta
istinske ljubavi. U nekim zemljama vlasti čak i nameću odgojne projekte koji su
sadržajno protivni ljudskom i kršćanskom viđenju. Glede toga, u sinodskom
dokumentu piše „valja odlučno potvrditi slobodu Crkve da poučava vlastiti nauk,
kao i pravo odgojitelja na priziv savjesti. Dokument također optužuje
međunarodne organizacije koje rodnu ideologiju pokušavaju nametnuti zemljama u
razvoju.
Ukratko, zaključuje Introvigne, u
kontekstu velikoga hvalospjeva obitelji, spasonosne za naše društvo,
priznavanje istospolnih zajednica [kao zajednica koje bi bile jednake braku] i
rodne teorije, koja postoji i obitelj želi lišiti njezina antropološkoga
temelja, odbacuju se; suprotstavlja se također svima koji rodnu ideologiju žele
uvesti u škole. Učiteljima su upućeni pozivi da se smiju koristiti pravom
priziva na savjest – zaključio je Massimo Inrovigne, a prenosi Vatican insider.
Putovanje kroz katolički svijet u
vrijeme argentinskoga Pape, između „progresista“ zabrinutih zbog novih pogleda
na obitelj i oduševljenih „konzervativaca“, očituje kako je Sveti Otac svima
pobrkao račune, smatra prof. Introvigne.
Ma koji Papa „marksist ili komunist“,
kojega vole samo „progresisti“, katolici i nekatolici? Besmislene su to
definicije, isto kao što je neutemeljena teorija da papu Bergoglia ne podnose
konzervativni vjernici. Ovaj se pontifikat ne može ocjenjivati
sociološko-političkim kategorijama „desni-lijevi“, jer ih je sasvim iskorijenio
– tvrdi Massimo Introvigne, sociolog i pisac, utemeljitelj i ravnatelj Centra
za proučavanje novih religija (Cesnzur), predsjednik odborâ ‘Da obitelji’, a
kojeg u katoličkoj Italiji i Europi mnogi smatraju konzervativcem, dakle
mogućim oporbenjakom papi Bergoglio-u.
Više se ne može govoriti o
naprednjacima i konzervativcima – tvrdi Introvigne. Ako promatramo stanje
rastavljenih koji su sklopili novi brak, onda bi kardinala Reinharda Marxa
trebalo svrstati među progresiste a kardinala Gerharda Ludwiga Müllera u
konzervativce. Ali ako promatramo što se u vrijeme pontifikata Benedikta XVI.
događalo, a što se i danas događa, – razvidno je da Marx u svojoj knjizi,
‘Kapital’, brani zapadne tržišne sustave, zbog čega su ga žestoko napadali
progresisti, dok je Müller u svim svojim knjigama vrlo blizak teologiji
oslobođenja, a zato ga kritiziraju konzervativci. Ova dva primjera dokazuju koliko
su te podjele usiljene i često pristrane, tim više u vrijeme pape Franje koji
je „sasvim pomrsio račune“.
Na koji način? S okosnicom svoga
pontifikata: borbom protiv „gospodarstva koje ubija“; odnosno „sustava
prevlasti u kojem nekoliko jakih globaliziranih moćnika pokušava nametnuti
svima svoje ideje“. Papa to naziva „ideološkim kolonizacijama“. Sveti Otac
poziva u borbu protiv „spomenutih jakih sila“ – pojašnjava Introvigne – koje se
služe gospodarskim i ideološkim kolonizacijama, odnosno napadom na život i
obitelj; to su uvijek isti lobiji. U Sjedinjenim Državama Papa je „kritizirao
konzervativce, dakle većinu američkih biskupa, jer svoju pozornost usredotočuju
samo na pobačaj i homoseksulnost“, ali ne stoga jer tu borbu smatra pogrješnom,
nego stoga jer ona ne uključuje i borbu protiv ideoloških kolonizacija, odnosno
borbu protiv gospodarske kolonizacije i sustava globalne prevlasti.
Kada se pak u Rimu i u
pokretima rekao je: „Opravdano je vaše kritiziranje financijskih nepravdi, ali
budite pozorni jer napadi na život i obitelj dolaze iz isti sredina“. Papa
Franjo dakle odstranjuje i „desničare“ koji bi se bavili samo rodnom teorijom i
pobačajem, i ljevičare koji samo vide društvene nejednakosti. On smatra da se
borba treba istodobno voditi protiv rodne teorije, pobačaja i društvenih
nejednakosti – istaknuo je profesor Introvigne.
Pučko odobravanje Papina djelovanja
također otklanja podjelu na desničare i ljevičare. Osvrćući se na Papinu
popularnost, Introvigne tvrdi da propitivanje javnoga mnijenja, koje i on
povremeno obavlja, očituje transverzalnost pučkog odobravanja, prisutno je u
svim društvenim okvirima. Naravno, ne postoji jednodušnost, ali
je i u tom slučaju razvidno kako su kategorije „desno-lijevo“ sasvim prevladane
– zaključio je Introvigne. (kta/rv)
