Od 1. do 3. svibnja 2015. u
Kotoru je održana 12. sjednica Vijeća za apostolat. Kako je u ožujku na
Provincijskom kapitulu izbrana nova provincijska predstojnica i provincijska
uprava, očekivano je da se imenuju i nove članice ovoga vijeća, no na
dosadašnjem vijeću je da odradi planirane aktivnosti za ovu godinu. Na posljednjem
sastanku dogovoreno je da uz sjednica imamo i hodočašće. Za destinaciju
izabrale smo Kotor kako bi proputovali zalivom svetaca.
Nas sedam sestara krenulo je
na daleki put ali put koji se isplatio višestruko. Kombi nam je bio mjesto za
dogovore, razgovore, osvrte na dosadašnji rad, izmjenu iskustava. Krenule smo
do Kotora – Crna Gora, gdje nas je srdačno u svojoj bratsko-franjevačkoj
jednostavnosti ugostio fra Filip Karadža, predstojnik franjevačkog samostana
sv. Klare. Misu smo slavile s vjernicima kako u samostanskoj crkvi tako i u
kapelici u blizini Kotora. Obilazile smo mjesta i crkve kojih ovdje ne
nedostaje, nažalost većina su prazne. Svećenika nema ali nema ni vjernika
katolika, no posvuda odiše tradicija prožeta vjerom onih ljudi koji su
postavljali temelje. Danas se zaustavljaju turisti, hodočasnici koji s
divljenjem i oduševljenjem slušaju o onome što je bilo. Povijest se ne smije
zaboraviti niti skrivati, ali je pitanje što se može učiniti u sadašnjosti da oživi
tako bogata prošlost. Neke od nas su hodočastile do kapelice na zidinama,
najhrabrije čak do vrha do kapelice sv. Ivana Krstitelja. Zanimljiv je otočić
Gospe od Škrpjela gdje smo došli brodicom i čuli zanimljivu povijest otočića.
Običaj koji je i danas održan, postoji od davnina jer je tako i nastajao.
Običaj da se lađe povežu i s kopna nose kamenje, bacaju na to mjesto u more,
tako je stvarano, građeno i danas se dograđuje. Prisjetila sam se ovdje one
stare izreke Zrno po zrno pogača, kamen po kamen palača. Ta predivna
kapelica je i mjesto molitve, zavjeta i zahvalnosti.
Tako je i u našemu životu
koji izgrađujemo svakodnevno nadograđujući. Tako je bilo i u ovih šest godina
djelovanja Vijeća za apostolat. Planirale smo, gradile, ubacivale kamen po kamen
i ostvarivale mnoga djela u radu na svim područjima apostolata. Koliko je
ostalo u životima mladih i starijih to samo Bog zna, no vjerujem da trud koji
smo ulagale tijekom ovoga vremena nije uzaludan.
Naše putovanje se nastavilo,
unatoč kiši koja nas je dobro oprala, do mjesta Perast i Gospe od anđela kojoj
je posvećena mala crkvica još u izgradnji. Ručak i dobrodošlica mjesnog župnika
don Srećka Majića bili su osvježenje, odmor za daljnje avanture.
Posjetile smo Budvu gdje se održava karnevalska svečanost, a po povratku u
Kotor primio nas je kotorski biskup Ilija Janjić. Biskup se zanimao za našu
zajednicu, apostolat, djelovanje u Bosni, osobito u Posavini odakle je i sam.
Pokazao nam je veličanstvenu katedralu u noći, gdje je smješten sarkofag bl.
Ozane Kotorske.
Prije napuštanja Kotora
slavile smo Misu s vjernicima u kapelici koja je u šumi ponad Kotora.
Dvadesetak vjernika zdušno je molilo, pjevalo na našu radost liturgijske pjesme
vrlo skladno. Mi smo se pridružile i slavile, te nakon mise ostale s vjernicima
kratko u razgovoru. Radosni trenutci su bili i kod spomena fra Filipovog
imendana, tako je slavlje bilo zaista radost, jednostavnost i ljepota.
Ovdje smo završile svoje
zajedničko putovanje i druženje. Slijedio je još jedan pogled s visine na, za
sada, netaknutu ljepotu, pozdrav s fra Filipom i put prema Zagrebu.
Zahvalne smo Bogu za ove
trenutke, zahvalne smo i podršci provincijske Uprave, zahvalne i jedna drugoj
za suradnju i timski rad tijekom ovih godina bez kojega ne bi bilo moguće
ostvariti ono što smo planirale.
Vlatka
Dujmović
