Trinaesta
godišnja skupština Konferencije viših redovničkih poglavara i poglavarica Bosne
i Hercegovine (KVRPP BiH) održana je 11. travnja u samostanu sestara
milosrdnica Provincije Majke Divne u Livnu.

Skupštinom
je predsjedao predsjednik Konferencije fra Lovro
Gavran, a sudjelovali su svi provincijalni poglavari i
poglavarice sa sjedištem u BiH te pet predstavnika muških i ženskih redovničkih
zajednica čiji članovi djeluju u Bosni i Hercegovini, s provincijalnim
sjedištem izvan BiH.

Na Skupštini
je također sudjelovao apostolski nuncij u BiH nadbiskup Luigi Pezzuto, delegat
Biskupske konferencije BiH pomoćni biskup mons. dr. Marko Semren te predsjednik
Hrvatske Konferencije viših redovničkih poglavara i poglavarica fra Juro
Šarčević.

Nakon
uvodnih riječi fra Lovre Gavrana, delegat Biskupske konferencije BiH mons.
Semren rekao je u svom pozdravnom govoru okupljenim sudionicima da želi da u
“našoj mjesnoj crkvi bude više razumijevanja i suradnje između biskupa redovnika
i redovnica na dobro mjesne crkve, opće Crkve i vjernika”. Predsjednik HKVRPP-a
u svom pozdravu istaknuo je da trebamo “povećati svijest da smo jedan
narod u dvije različite zemlje“ te potaknuo dvije bratske Konferencije na veću
suradnju.

Predavanje
na temu “Redovništvo u Godini posvećenog života” izložio je mons.
Semren. U prvom djelu svoga predavanja govorio je o svetosti te je u tom
kontekstu rekao: “Svetost, kao stanje, je izvorno svojstvo – bitnost Boga,
a kod ljudi je sudjelovanje po milosti u svetosti Boga. Bog je svet, on nije
posvećen. Identitet Boga jest svetost, a identitet redovnika/ce jest posvećenje
– potpuno sebedarje Bogu. Posvećeni život u kršćanstvu se oblikuje po primjeru
Isusa Krista. Središnji objekt posvećenog života jest postojano traženje Boga
koji se očitovao u svome Sinu Isusu Kristu.“Budite dakle savršeni kao što je
savršen Otac vaš nebeski” (Mt 5,48). Isus je svetost živio i naviještao svima i
svakome svome učeniku bilo kojeg staleža. Stoga, on je božanski učitelj, uzor, začetnik
i dovršitelj svake savršenosti života (LG V). Predavač je dalje istaknuo, kako
svaka karizma ima, prema Ivanu Pavlu, u svom početku trostruko usmjerenje:
prema Ocu, prije svega, u želji da se sinovski traži njegova volja. Karizme
posvećenoga života uključuju i usmjerenje prema Sinu s posebnim naglaskom
njegova velikodušnoga služenja Bogu i braći. Konačno, svaka karizma uključuje u
sebi usmjerenje prema Duhu Svetomu, jer pripravlja osobu da bude spremna da je
On vodi i podupire. Upravo se taj trostruki odnos uvijek javlja u svakoj
karizmi utemeljitelja.”

Zatim
je biskup Semren govorio o nastanku poglavlja o svetost u koncilskoj
konstituciji “Lumen gentium”, te o Isusu Kristu, izvoru i cilju
svetosti. Prvotna i neizgubiva svetost Crkve ukorijenjena je u svetost Krista i
trojedinoga Boga.

Crkva
živi i pokazuje svoju svetost osobito u redovništvu, kako to svjedoči II.
vatikanski sabor. Redovnici/ce nisu od Boga pozvani po svojim djelima, nego po
njegovoj odluci i njegovoj milosti.

Postkoncilski
hod redovničkog života je sveukupni proces obnove evanđeoskog obraćenja. Ta
svijest dolazi do izražaja u jasnijem poimanju redovničkog života i mjesta koje
ima u općoj i mjesnoj crkvi. Redovnički je život važan i neizgubiv glas unutar
simfonijskog zbora Crkve. Uključujući se bolje u crkveni organizam, redovnički
život postaje nositelj života i dinamizma u Crkvi.

Na
kraju svog predavanja biskup Semren je rekao: “Svetost je Božji dar kojemu
se moramo staviti na raspolaganje. Ona je Božja volja, plan koji Bog ima za
svakog čovjeka, to je ideal, cilj i smisao života svakog kršćanina.

Za
redovnike/ce svetost – savršenost je Krist. Nasljedovanjem Krista redovnici
rastu u svetosti rastu u Kristu, Bog im se predaje u Kristu, oni se Bogu
predaju po Kristu, on je temelj redovničke svetosti koja je u tom da žive
ujedinjeni s Kristom i njemu suobličeni.

Najbolje
se živi kad se živi s Bogom, to je najbolji način života”, zaključio je
mons. Semren. Slijedila je kraća rasprava.

Zatim
se sudionicima Skupštine obratio apostolski nuncij u BiH mons. Luigi Pezzuto i
izrazio radost i zahvalnost zbog zajedničkog susreta.

U
kontekstu vizije Bogu posvećenog života, nuncij Pezzuto je istaknuo:
“Dodir s Bogu posvećenim ženama i muškarcima, danas, iako često
predstavlja, u sebi samom, novost, ne budi uvijek, naspram tomu, zanimanje i,
naročito, želju za nasljedovanjem. (…) Današnje društvo – posebice unutar
multikulturalnoga sustava – vidi nas kao ustanovu, možda također, u određenim
slučajevima, kao moć i, zato, smatra nas korisnima na neki način, čak na
zemaljskom i svjetovnom planu. I ništa više. Čak unutar naroda Božjega može
postojati djelomična vizija Bogu posvećenoga života, ograničena, to jest,
jedino kao instrumentaliziranost pastoralnog i socijalnoga karaktera.”

Analizirajući
neispravnu i djelomičnu viziju Bogu posvećenoga života, Nuncij je identificirao
dva važna razloga:

“S
jedne strane, narod Božji još uvijek nema punu svijest o činjenici da je Bogu
posvećeni život velik Gospodinov dar Crkvi. S druge strane, Bogu posvećeni
život je pozvan da se ureže, da bude znakovit u crkvenom i društvenom
okruženju, kako po osobnom svjedočenju, to jest svakoga člana svake redovničke
ustanove, tako zajedničkom, to jest svake pojedine mjesne zajednice i sveukupno
redovničkih zajednica. To uključuje snažno zauzimanje za dosljednost života s
Evanđeljem.

Redovnice
i redovnici upravo u Godini Bogu posvećenoga života i u perspektivi Jubileja
milosrđa trebaju imati viziju više suvremenu i vjerniju stvarnosti, tako da se
može vrednovati … ne samo najhitnije probleme i najveće poteškoće (protu-svjedočenja),
nego također perspektive, očekivanja i nade (svjedočenja) koje bi trebalo
hraniti ili možda pobuditi”, istaknuo je nuncij Pezzuto.

Oko
podneva euharistijsko slavlje je također predslavio mons. Marko Semren koji je
u svojoj propovjedi istaknuo: “Uskrsnuće je otajstvo vjere, a u apostola
kao i kod nas postoji otpor vjeri. Umjesto Božje radosti mi volimo više našu
ljudsku žalost. Neobično je, ali je tako, jer nas Božja radost vodi gore, a mi
naprotiv više volimo stati dolje s našim zabrinutostima, žalostima, s ljudskim
interesima. Radosna
vijest uskrsnuća trebala bi zasjati na našim licima, u našim osjećajima i našem
ponašanju, u načinu kako se odnosimo prema drugima“, zaključio je
propovjednik.

U
popodnevnom radu dr. fra Ivan Sesar izložio je Nacrt izmjena i dopuna Statuta
KVRPP BiH, a nakon rasprave sudionici Skupštine su iste usvojili. Slijedilo je izvješće
o radu i aktivnostima Konferencije koje je izložio predsjednik fra Lovro Gavran, a nakon toga pročelnici povjerenstava
koja djeluju pri KVRPP BiH podnijeli su izvješća.

 

s. Jadranka Obućina