U uvodnoj riječi fra Andrija je sve
srdačno pozdravio izrazivši radost za priliku da protumači činjenice iz
povijesti Bosne i Hercegovine koje je prikupio proučavanjem izvornih dokumenata
i mnogobrojnim putovanjima širom BiH. Naglasio je da je obimniji izvor
informacija na ovu temu njegova publikacija „Povijest kršćanstva u Bosni i
Hercegovini“ (Plehan, 2007. 500 str.). Na samom početku fra Andrija je govorio
o geografskim značajkama BiH te istaknuo da je država rubna u odnosu na glavne
prometne smjerove, jadranski i posavski, te da su stoga neki njezini krajevi, u
Srednjem vijeku više negoli danas, bili upućeni na susjedne pokrajine i
biskupije. Također je podsjetio da je njezin današnji opseg uglavnom određen
1699., mirom u Srijemskim Karlovcima između Osmanlija s jedne, a Habsburške
Monarhije, Mletačke Republike i Poljske s druge strane.
Podsjećajući potom na važne
događaje, koji su postepeno doveli do pada Bosne među kojima i opsada utvrđenog
grada Bobovca, podsjetio je da su kralj Stjepan II. Tomašević i najznačajniji
pripadnici bosanskog plemstva pogubljeni nakon iznuđene zapovijedi kralja da se
Jajce i druge tvrđave predaju bez borbe. Ustvrdio je da je, kao rezultat
osmanske vladavine, došlo do izmjene političkog, administrativnog, društvenog,
gospodarskog i vjerskog obličja mnogih osvojenih zemalja, te kazao da su u
osvajačkim pohodom Osmanlije naišli „na malu feudalnu državu“ Bosnu, koja je
obuhvaćala središnju Bosnu sa sjedištem u današnjem Visokom – gdje je stolovao
knez. Kazavši kako su se nemuslimani u osvojenim zemljama morali uključiti u
novi poredak, spomenuo je da je posjednicima Židovima i kršćanima bila
zajamčena milost (ahd) ukoliko nisu pružali oružani otpor tijekom osvajanja,
ali da je nakon smrti sultana milost trebalo ponovno tražiti. Napomenuvši da su
pod određenim uvjetima mogli zadržati svoj način života, kazao je kako su pak
svugdje morali davati prednost muslimanima, te da su bili „pod skrbništvom“,
radi čega nisu mogli nastupati na sudovima. Osvrćući se na Ahdnamu, koju je
sultan izdao franjevcima u Bosni, ustvrdio je da ona nije bila „veliki list
slobode“, već nametnut akt. Razmatrajući dalje prijelaz nemuslimanskog
stanovništva na islam, kazao je kako veći prijelazi nisu nastupili neposredno
nakon osvajanja, već oko 50 godina kasnije, o čemu, kako je podsjetio, svjedoče
porezne knjige i drugi izvori.
Predstavljajući potom dopunjenu
karta srednjovjekovnih crkava u BiH, kazao je da karta sadrži 475 dosad
otkrivenih crkava, koje su zabilježene kroz istraživanja temeljena na pisanim
izvornima iz onoga doba, tj. kanonskim izvješćima, papinskim bulama, dozvolama
za gradnje, djelidbama oprosta, darovnicama kraljeva i velmoža, poklonima
dubrovačkih i drugih trgovaca, rezultatima arheoloških istraživanja, bilješkama
iz izvora u prva dva stoljeća osmanske uprave te na najnovijoj znanstvenoj
literaturi. Od navedenog broja, kod njih 213 na karti, uz ostalo, su naznačeni
i njihovi patroni. Pojasnivši da su naznačene crkve bile različitih dimenzija,
u prosjeku 8-15m duljine, a 6-10m širine, istaknuo je da su crkve većih
dimenzija zabilježene na Bobovcu, u Milima (Visoko), u Jajcu, Grebnu (Krupa na
Vrbasu), Kijevu (Sanski Most), Varošištu (Vranduk), Vrutcima i drugdje, te je
dodao da manji broj gradskih i varoških crkva pokazuju djela visokog
umjetničkog dometa. Ustvrdio je da su u prodorima Osmanlija na prostor današnje
BiH, koji su trajali preko dvjesto godina, sve naznačene kršćanske crkve bile
porušene osim onih koje su bile adaptirane u islamske bogomolje.
Nakon predavanja nazočnima se
obratio biskup Komarica koji je izrazio iskrenu zahvalnost fra Andriji što se
„plodovima svoga uma i srca“ zalaže za naredne generacije. Govoreći o spomenu
550 godina od pada Bosne, biskup Komarica je istaknuo kako je to bio pogodan
trenutak za organiziranje ovakvog predavanja te kazao kako se razmišljalo i o
većem, međunarodnom simpoziju, u kojem bi učesnici iz BiH, Srbije, Hrvatske,
Mađarske, Turske, Austrije, Vatikana i drugih zemalja predstavili svoju viziju
Bosne u tom dobu, ali i u budućnosti. Osvrćući se na pravac kojim se ide u
današnjem društvu, upozorio je da površnim „kopanjem“ po prošlosti život nećemo
proživjeti dostojanstveno, niti ćemo iza sebe ostaviti „konstruktivne plodove“
za sljedeće generacije.
Biskup Komarica je izrazio i
žaljenje da se, radi nemara katolika, osobito onih obdarenih osjećajem za
povijesno istraživanje, neupitne činjenice iz prošlosti krivo interpretiraju,
čime se otvara mogućnost pojedinim predstavnicima međunarodne zajednice da
tvrde kako katolici u BiH „nemaju što više tražiti“ jer ih tu „nikada nije
bilo“. Navodeći konkretno primjer Grebenske kustodije kod Grebena, koji se
nalazi između Jajca i Banja Luke, kazao je da je ona obuhvaćala14 samostana.
Dodao je da se za jedan od njih neutemeljeno tvrdi da nije bio katolički
samostan te potaknuo povjesničare i arheologe da zajedničkim naporima, bez
mržnje i naklonosti te donošenjem objektivnih činjenica objelodane „na čemu
stojimo, jer nas ova pogubna laž, koja nam se stalno nameće kao podloga našim
nogama, vuče samo i dalje u ponor nejasnoće, nesigurnosti“. Izrazio je nadu da
će upriličeno predavanje ohrabriti neke od prisutnih studenata da se posvete
istinskom istraživanju i proučavanju povijesti na tlu BiH.
Na kraju se nazočnima obratio
kardinal Puljić te zahvalio fra Andriji što je „izazovnim razmišljanjem naglas“
sve prisutne „poveo u povijest“. Istaknuo je da izneseni podaci o srušenim
bogomoljama u vrijeme pada Bosne, te podaci nakon nedavnoga rata ukazuju da, „u
ovoj zemlji gdje se ukrštaju Istok i Zapad“, postoji kontinuitet rušenja,
ubijanja i proganjanja. Pozivajući okupljene da se ne ogorče izjavama pojedinih
akademika u današnjem vremenu, ohrabrio ih je da upoznaju svoju prošlost, žive
sadašnjost i ostave u baštinu ono što su živjeli.
Fra Andrija je rođen 1937. u
Žeravcu kod Dervente. Školovao se u rodnom mjestu – Slavonskom Brodu te u
Franjevačkoj gimnaziji u Visokom, a filozofsko-teološki studij završio je u
Sarajevu i Ljubljani. U glavnom gradu Slovenije je i magistrirao te 1977. i
doktorirao na temu Filip Lastrić Oćevac (1700. – ’83). Prilog kulturnoj
povijesti Bosne i Hercegovine. Kao član Franjevačke provincije Bosne Srebrene
za svećenika je zaređen 1963., te je od tada obavljao različite službe u
provinciji i nadbiskupiji. Između ostaloga, bio je profesor i dekan na
Franjevačkoj teologiji u Sarajevu. Rat ga je zatekao na Plehanu, a čim su
prilike to dopustile, vratio se najprije u Slavonski Brod i tu službovao 15
godina, a potom u svoj rodni Žeravac gdje i danas živi i radi.
Fra Andrija je veliki
zaljubljenik u povijest i umjetnost. To su dva krila kojima je uspješno letio i
još uvijek leti znanstvenim i kulturnim nebom hrvatskoga govornog područja, a i
šire. Osobito područje njegova zanimanja su srednji vijek i doba turske
okupacije Bosne. Od mnoštva njegovih publikacija neka budu spomenute: Pisma
bosanskih franjevaca 1850. –’70.; Početci naselja i stanovništva brodskog i
gradiškog kraja 1698. – 1991. i Povijest kršćanstva u Bosni i Hercegovini. (kta)