U našem samostanu u Bučićima u subotu 8. ožujka 2025. održana je duhovna obnova za žene koju je animirala je i vodila s. Ines Vujica u suradnji sa sestrama iz zajednice. Poticaj i nadahnuće tražile smo u Evanđelju prve korizmene nedjelje „Duh ga je vodio pustinjom, gdje bijaše iskušavan“ (Lk 4, 1).
Cilj duhovne obnove bio je na početku našeg korizmenog hoda prepoznati i prihvatiti da kroz pustinju i muku Velikog petka dolazimo do otkupljenja. Po Isusovoj patnji, muci i smrti na križu i naše pustinje, patnja, bolest imaju svoj duboki smisao.
Zazivom Duha svetoga, onog istog Duh koji je vodio Isusa pustinjom, započeo je molitveni susret. Razmatrale smo u tišini nad tekstom iz Lukina Evanđelja (Lk 4,1-13), dopuštajući Božjoj riječi da govori našem srcu, a potom smo u molitvenom Duhu riječ razlomile i dijelile.
U govoru o važnosti pustinje u našem životu s. Ines je kazala da je pustinja mjesto opustošeno, bez života, mjesto straha, neizvjesnosti, tjeskobe, osamljenosti. Svi prolazimo kroz svoje pustinje i penjemo se uz osobne životne Kalvarije. I naše su pustinje ispunjene osamom, neizvjesnošću, strahom, sumnjama i kušnjama. Molili smo snagu Duha svetoga da možemo prihvatiti Njegove planove s nama.
Prevedeno s hebrejskog riječ pustinja ima značenje govoriti. Bog i nama svakodnevno govori po svojoj riječi – Evanđelju. „Evanđelje može biti uz nas, tko zna kako dugo, a da ga ne dotaknemo. A da nas ne dotakne. Jer nije dovoljno otvoriti Evanđelje. Potrebno je otvoriti se Evanđelju“ (Stjepan Lice). Kad sve oko nas zašuti, Bog jasno u srcu govori. Ova duhovna obnova je bila prilika da ostanemo i sabranosti srca i dopustimo Božjoj Riječi da govori našem srcu i da ga dotakne. Samo po Evanđelju možemo doći do samih sebe i ljude oko sebe vidjeti na novi, drukčiji način. Samo tako ćemo naći nove razloge za djela milosrđa, blagost, obzirnost, zauzetost za sve stvoreno i odgovoriti na zov korizmenog vremena.
Nakon molitvenog susreta druženje je nastavljeno u sestarskoj blagovaonici.
s. Ines Vujica
