Po završetku
duhovnih vježbi za sestre naše Provincije u 7. ožujka održana je duhovna obnova za žene u
našem samosatnu u Tučepima koju je vodila s. Blaženka Franjičević. Okupilo se 17
iz Tučepa, Makarske, Sinja i Splita.
Na početku je s. Suzana, kućna predstojnica uime sestara pozdravila sve
prisutne, izrazila radost i dobrodošlicu i poželjela nam ugodan boravak i
plodan rad koji smo započele u 9h ujutro molitvom Psalma 139.
Okvirna tema susreta bila je: U svojoj svakodnevici pozvane na novost života. U
ovom vremenu korizme na poseban način pozvane smo otkriti smisao vlastite patnje u Kristovoj patnji i smrti na križu, u
njegovu posvemašnjem predanju za nas. Pozvane smo stoga postaviti sebi glavno i
temeljno pitanje: Koliko uistinu želim susresti Gospodina, Gospodina koji mi
kaže da i meni valja proći iskustvo umiranja, iskustvo pšeničnog zrna koje
umire da bi iz njega nastao nov život.
Rad se sastojao od
izlaganja potkrijepljenim odgovarajućom prezentacijom, meditacijom i razgovorom
u skupini. Već u uvodnom dijelu istaknuta je važnost susreta: istinskih susreta sa sobom, s
drugim, s Bogom i svemu što se po takvim susretima događa: otkrivanje sebe u
Božjem svjetlu te da se duhovne obnove organiziraju s ciljem da Božja riječ
dopre do središta našeg bića, rasvijetli nam um i srce, ispuni nas ljubavlju, osnaži
za iskorak koji nam valja napraviti da bi se mogli zvati sinovi i kćeri Oca
nebeskog.
Razmišljanje o Dobrom
i milosrdnom Ocu iz prispodobe o Izgubljenom
sinu pomoglo nam je da dublje shvatimo, iznutra doživimo kako nam je svima
potreban iskorak i otrgnuće iz uhodanog. Taj iskorak nije ništa drugo nego da u
svojoj svakodnevici uspijemo otkriti novost života, te u kolažu života uspijemo
otkriti njegovu ljepotu.
Potrebno je vratiti se kući, doživjeti moć
opraštanja koje izvlači iz svake lažne sigurnosti i dariva ljepotu boravka s
Ocem. Ne odustajati kada nam je najteže.
Zahvalne Bogu da su nam vrata vjere uvijek otvorena i da je Krist ključ za sve
ono nepomireno i neoprošteno što nosimo u sebi, duhovna obnova završena je molitvom
krunice – Otajstva svjetla.
Neizostavni dio koji je doprinio ugodnoj atmosferi jest druženje sa sestrama iz
kuće u trenucima okupljanja, za vrijeme kave i zajedničkog objeda. Hvala
sestrama u u Tučepima koje su otvorile ne samo vrata kuće nego i vrata srca, i
s ljubavlju se pobrinule za sve potrebno.
S. Blaženka Franjičević
