Pozvani smo otvoriti
vrata i živjeti vjeru
U okviru naših
juniorskih susreta koje održavamo svake godine barem tri puta, ove godine takav
susret ostvarile smo zajedno sa našom odgajateljicom s. Ivkom Lučić u mjestu
Pougarje, župa Dobretići (Jajce) u zaseoku Bunar, od 1. –
03. ožujka. Tema ovog seminara nametnula nam se sama te smo ju kao takvu i
prihvatile. U skladu s Godinom vjere kojom je papa Benedikt XVI. posvetio
vrijeme od 11. listopada 2012. do 24. studenoga 2013. promišljale smo nad
apostolskim pismom Porta fidei o svojoj vjeri njezinom
očitovanju kroz svakodnevicu.
Već smo na samom
krštenju pozvani na put vjere. Put koji uglavnom ide uzbrdo, koji zahtijeva
trud i napor, ali na kojem nikada nismo sami. Bog, koji nam je dao dar vjere,
brižno prati naše korake na putu spasenja u krilu svete majke Crkve. Kako bismo
svoju vjeru hranili pravim sadržajima potrebno je otvoriti vrata srca Gospodinu
koji nas na razne načine uvodi u život vjere.
Kako bismo vjeru mogli
svjedočiti drugima potrebno je zastati i upoznati njen sadržaj. Vjeru je,
posebno u današnjim prilikama, potrebno svjedočiti konkretnim životom i
primjerom. Svemu što činim trebam pristupiti prvotno kao vjernik, i to vjernik
u Boga Oca i njegova Sina Isusa Krista i Duha Svetoga koji je poslan da vodi
svoju Crkvu. Na ovakve i slične misli potaknute smo razmatranjem Apostolskog
pisma pape Benedikta XVI. „Porta fidei“ kojim je proglašena
godina vjere. Da to pismo ne bi ostalo samo mrtvo slovo na papiru, s. Ivka nas
je potaknula da njegov sadržaj konkretiziramo na svoje zajednice, i da se na
našim životima vidi što je Papa htio kada je proglasio Godinu vjere.
Odgovarajući na pitanja
o vjeri u svjetlu Božje riječi osjetile smo kako je lako govoriti o vjeri i
njezinom sadržaju a ponekad tako teško primijeniti je u život. Zato smo se
osvrnule na vjeru našeg oca sv. Franje, koji je vrhunac iskazivanja vjere u
Isusa Krista gledao u Euharistiji. Ako se trudimo iz dana u dan shvatiti
vrijednost Euharistije koja je neiscrpivi izvor Božje ljubavi bit ćemo spremni
na svaku žrtvu iz te ljubavi, jer ona zahtijeva sličnost s Ljubljenim.
Nakon što smo iscrpile
svoj duh, obogaćene jednim novim iskustvom ovaj dvodnevni susret od 1. – 3.
ožujka, završile smo iscrpivši i tijelo na snježnim brdima Pougarskog kraja.
Duga šetnja po dubokom snijegu, uzbrdo i nizbrdo podsjetila nas je upravo na
put vjere koji može biti zahtijevan i mukotrpan, ali ako se više usredotočimo
na ono što nam Bog pruža na tom putu može nam postati lijep i radostan.
s. Marina Jurišić,
juniorka
