U subotu 13. travnja 2024. u našoj Provincijalnoj kući na Bjelavama 85 imale smo Dan otvorenih vrata. Dan ranije, u petak 12. travnja započele smo molitvu devetnice za duhovna zvanja cjelodnevnim euharistijskim klanjanjem u kapeli Prečistog Srca Marijina. Kroz devet dana u svim zajednicama naše Provincije nastavit ćemo s ovom molitvom i euharistijskim klanjanjem. Devetnica će završiti u subotu, 20. travnja na molitvenom susretu i druženju s mladima u našem duhovnom centru u Bugojnu.
Prije nego što smo u 13 sati službeno otvorile vrata našeg dvorišta već su počeli pristizati prvi gosti – s. Vesna Bošnjak iz Vareša zajedno s djevojkama iz Male škole, susjedi, poznanici, prolaznici, sestre iz Sarajeva… Dan je protekao u zajedničkom druženju, razgovoru, pjesmi i razgledavanju samostana, a gostima su posebno bile zanimljive prostorije provincijske baštine.
Euharistijsko klanjanje u samostanskoj kapeli započelo je u 17 sati. Molitvu i pjevanje predvodile su s. Suzana Benković i s. Vesna Bošnjak. Po završetku euharistijskog klanjanja uslijedilo je slavlje svete mise koju je predvodio fra Josip Jozić, dekan Franjevačke teologije u Sarajevu. Liturgijsko pjevanje animirala je s. Mira Bliznac. U svojoj propovijedi fra Josip je protumačio evanđelje toga dana u kojem Isus dolazi po vodi i smiruje prestrašene učenike. Između ostaloga fra Josip je govorio o značenju pojmova tame koja je simbol dezorijentiranosti, vode koja je kod Židova bila simbol bezdana i pakla te pitanje Isusove blizine u trenucima nevolje. Govoreći o ovim pojmovima fra Josip ih je stavio u kontekst današnjeg vremena u kojem se ljudi osjećaju izgubljeni, dezorijentirani, puni straha i osjećaja da su napušteni u svojoj patnji. U takvim trenucima i okolnostima dolazi Isus s riječima „Ja sam! Ne bojte se!“. Riječi koje Isus izgovara – „Ja sam!“ – iste su one riječi koje Bog izgovara kada se preko Mojsija objavljuje Izraelcima – Ja sam koji jesam! Isus jest Bog koji nam se objavljuje u našim nevoljama, koji nam je bliz u našim potrebama, u svim našim dezorijentiranostima, patnjama, lutanjima… On je Onaj koji jest u našim životima.
Nakon euharistijskog slavlja nastavili smo s druženjem, razgovorom i okrepom u dvorištu samostana.
Više nego dan otvorenih vrata bio je to dan otvorenih srdaca. Dan blizine, radosti i susreta. Uskrs nas poziva da se ne zatvorimo u sebe i svoje strahove, nego da dopustimo Isusu, uskrslom i proslavljenom da snagom svoga Duha otvori naša srca, da donese svjetlo u naše živote i pomogne nam da jedni u drugima prepoznamo njega, njegov lik, njegove rane…
I zato „nemoj ostati iza zatvorenih vrata. Jer iza njih nema dovoljno prostora za Uskrs. Za Evanđelje. Nema ga ni za tebe. Za tvoju dušu… Otvori vrata i ostavi ih otvorena. Zaboravi ih. Pristani na studen. Na neizvjesnost. Na zauzetost i nadu. Pristani na život. Okani se svih zidova i ograda, svakog truda oko njih. I budi pristupačan. Nemoj trošiti vrijeme na odijeljenosti i podijeljenosti. Odluči se za odgovornost otvorenih vrata. Za odgovornost otvorenog srca, srca nalik Božjem. U svemu živi izložen za Uskrs. Za Evanđelje“ (Stjepan Lice).
s. Ivana Pavla Dominković
